Za Thompsona zabrane, za boljševike otvorena vrata: Milanović Litre žestoko udario po Možemo!

"Zagrebačke ulice ponovno su oblijepljene srpom i čekićem. Revolucionarni komunistički savez poziva mlade na novu 'Zagrebačku školu komunizma'. U Tomaševićevu Zagrebu hrvatska pjesma se kažnjava, a komunistički totalitarizam subvencionira.

Već sam pisao o prošloj školi koju su održavali u javno financiranom 'Pogonu'. Kada se okupljaju hrvatski domoljubi, Muzemovci odmah pronalaze zabrane, uvjete i 'crvene linije'. Kada se pod srpom i čekićem pripremaju kadrovi za revoluciju onda se sve proglašava kulturom, aktivizmom i slobodom izražavanja.

Na takva smo se dvostruka mjerila Muzemovaca, na žalost, već naviknuli. Ovim slučajem ipak razotkrivaju svu svoju ideološku bijedu.

Za Thompsona zabrane, za boljševike otvorena vrata

Ne treba zatvarati oči i organizatore odbacivati kao skupinu bezazlenih jugonostalgičara. Revolucionarni komunistički savez (RKS) sam se predstavlja kao jugoslavenska sekcija Revolucionarne komunističke internacionale (RCI), međunarodne organizacije koja djeluje kroz povezanu mrežu u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini i Sjevernoj Makedoniji.

Portal Marxist.com središnje je propagandno glasilo RCI-ja, dok Komunizam.org djeluje kao regionalna platforma njegove jugoslavenske sekcije tj RKS-ja. RKS stoga nije samo prijateljska ili partnerska organizacija RCI-ja. On je dio iste međunarodne političke strukture, podvrgnut istoj ideologiji, organizacijskom modelu i revolucionarnoj strategiji.

Njihov je politički cilj javno objavljen: svrgavanje postojećih vlada, oduzimanje privatne imovine, nacionalizacija poduzeća, ukidanje sadašnjih državnih granica te stvaranje nove socijalističke Jugoslavije i Balkanske socijalističke federacije.

Žele sustav u kojem Hrvatske više neće biti

Hrvatska državnost za njih je privremena prepreka koju treba ukloniti. Oni Hrvatsku ne žele popraviti. Oni žele stvoriti sustav u kojem Hrvatske više neće biti.

No politički program samo je jedan dio priče. Organizacija koju se u Zagrebu predstavlja kao benignu skupinu idealističkih mladih ljudi na međunarodnoj razini iza sebe vuče niz ozbiljnih afera, optužbi za zataškavanje zlostavljanja, financijski pritisak na članove i brutalno gušenje unutarnjih kritičara. Time se zapravo vidi da uistinu žive po postulatima komunizma tj. tlačenja upravo onih kojima navodno pomažu.

Opasne afere u Kanadi i SAD-u

Jedan od takvih primjera je kanadska sekcija RCI-ja, poznata pod imenom Fightback. Bivši članovi javno su optužili vodstvo za seksualno uznemiravanje, obiteljsko nasilje i optužbe za silovanja. Prema objavljenim svjedočanstvima, jedna je optužba za silovanje u početku odbačena kao "trač", dok je osobi protiv koje je optužba iznesena još mjesecima dopuštano da u vlastitoj kući vodi stranačke sastanke.

Kada su članovi počeli postavljati pitanja, međunarodno i lokalno vodstvo nije odgovorilo transparentnom i neovisnom istragom. Kritičarima je ograničavana međusobna komunikacija, njihovi razgovori proglašavani su „ilegalnim frakcijama“, a od članova se tražilo izglasavanje rezolucija koje su u praksi funkcionirale kao prisege vjernosti vodstvu. Još jedan dokaz da uistinu provode stvarne komunističke politike.

Cijeli ogranci u Portlandu, Pittsburghu i području San Francisca izbačeni su iz organizacije, dok su drugi stavljeni pred ultimatum da prihvate odluke vrha ili napuste pokret. Objavljena su i svjedočanstva o pritisku na članicu da potpiše izjavu suprotnu onome što je privatno govorila o postupanju vodstva.

To je njihovo shvaćanje "radničke demokracije": vodstvo je nepogrešivo, kritika je izdaja, žrtva postaje problem, a cijeli se ogranci brišu ako odbiju šutjeti. Revoluciju prodaju kao slobodu, a vlastitu organizaciju vode kao malu partijsku državu.

Nadalje, RCI se javno hvali da ne ovisi o državama, korporacijama i velikim donatorima. Njegov se aparat, navodno, najvećim dijelom financira članarinama, donacijama simpatizera, kampanjama nazvanima "Fighting Fund", naplatom političkih događaja i prodajom literature preko izdavačke mreže Wellred Books.

No, prema službenim apelima i svjedočanstvima bivših članova, simpatizere se poticalo da revolucionarnom fondu prepuste osobnu ušteđevinu, nasljedstvo, pa čak i novac namijenjen mirovini. Oni koji ne mogu ili ne žele dati dovoljno izloženi su osjećaju krivnje i sumnji u njihovu "političku razinu" i odanost revoluciji. Kapitalizam ruše tako da prvo isprazne džepove vlastitih mladih članova.

Na osnivačkoj konferenciji RCI-ja 2024. godine objavljeno je da je prikupljeno 474.000 eura za širenje međunarodne mreže i financiranje profesionalnog kadra. Na britanskom "Revolution Festivalu" godinu ranije prikupljeno je 210.000 funti, dok dodatni prihod dolazi od prodaje knjiga, časopisa i drugih partijskih materijala.

Dakle, ovdje se ne radi o nekoliko studenata koji u slobodno vrijeme čitaju Marxa. Radi se o međunarodnom aparatu koji prikuplja stotine tisuća eura, zapošljava profesionalni kadar, proizvodi vlastitu literaturu, gradi medijsku mrežu i svoje sekcije organizira prema strogo centraliziranom modelu.

Veza Zagreba s tom međunarodnom strukturom nije simbolična. RKS je njezina službena jugoslavenska sekcija, a zagrebački kongres nije bio lokalni sastanak hrvatskih aktivista. Na njemu su se okupljali članovi i delegati iz država bivše Jugoslavije, uz predstavnike sestrinskih organizacija iz drugih europskih zemalja.

Zagreb je u tom modelu regionalno čvorište: ovdje se okuplja vodstvo, obrazuju kadrovi, regrutiraju mladi i prikuplja novac za daljnje širenje organizacije. Globalni RCI daje ideološki okvir, propagandne materijale, organizacijski model i međunarodnu legitimaciju, dok njegova jugoslavenska sekcija taj sustav preslikava na Hrvatsku i ostatak regije. 

Na kongresu u Zagrebu prošle je godine u samo dva dana prikupljeno gotovo 10.000 eura, dvostruko više od postavljenog cilja. Prema njihovim dokumentima, regionalna sredstva koriste se za održavanje internetske infrastrukture, tiskanje publikacija poput "Crvene kritike", organiziranje regionalnih sastanaka i izgradnju kadrovske baze na "Balkanu".

Djeluju kao ilegalci

Javnost i dalje ne zna tko je taj novac formalno prikupio, na čiji je račun položen, koliko je prikupljeno u gotovini, koliko ga je stiglo od inozemnih delegata i preko koje pravne osobe ova mreža djeluje u Hrvatskoj.

Nema javno dostupnog i cjelovitog financijskog izvještaja iz kojeg bi se moglo utvrditi postoje li i u kojem iznosu izravni prijenosi sredstava između stranih sekcija RCI-ja i organizatora u Zagrebu. Upravo zato nadležna tijela moraju provjeriti financijske tokove, umjesto da se od hrvatske javnosti očekuje da zatvori oči.

Sljedeći problem koji se sam po sebi nameće je Članak 135. hrvatskog Ustava zabranjuje udruživanje koje bi moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenske zajednice ili neke balkanske državne sveze. Taj se članak pravno odnosi na djelovanje najviših državnih tijela, ali njegova politička poruka ne može biti jasnija: Hrvatska više nikada ne smije završiti u novoj Jugoslaviji, bez obzira pod kojim bi joj imenom takav projekt pokušali prodati.

Zato se trebamo zapitati:

Koristi li se gradski ili javno financirani prostor?

Tko je pravni organizator?

Tko financira plakate, putovanja, kongrese i političke škole?

Na čiji se račun uplaćuju članarine i donacije?

Postoje li financijski ili organizacijski transferi između RCI-ja, njegovih inozemnih sekcija i ljudi koji djeluju u Zagrebu?

Sloboda govora vrijedi za sve, ali javni novac, gradski prostori i institucionalno pokroviteljstvo nisu pravo revolucionarne organizacije koja otvoreno radi na uklanjanju hrvatske države kakvu poznajemo.

Hrvatski branitelji nisu stvarali slobodnu Hrvatsku da bi Tomaševićevi Muzemovci zatvarali vrata Thompsonu, a otvarala ih boljševicima. 

Za hrvatsku pjesmu zabrane. Za srp, čekić i novu Jugoslaviju Sponzorstvo. To je stvarno lice Možemova Zagreba po kroju Tomaševića, Benčić, Kekin & co.", upozorava bivši saborski zastupnik Marko Milanović Litre.

Dnevnik.ba