Pariz je samo okidač: Pravi razlog rata Plenkovića i Milanovića star je 25 godina

Ovoga puta povod je vojna parada u Parizu i sudjelovanje pripadnika Hrvatske vojske, no stručnjaci upozoravaju kako je riječ o puno ozbiljnijem problemu koji se ne može riješiti jednom političkom odlukom.

Sigurnosni stručnjak Željko Cvrtila za naš je portal upozorio da Hrvatska već godinama živi s ustavnim rješenjem koje stvara prostor za ovakve sukobe. “U svakom slučaju mislim da za sigurnost države ovo nije dobra situacija. Ustav s ovakvim ovlastima loš je kompromis Mesića i Račana iz dvijetisućitih godina i danas imamo posljedice tog kompromisa. Nemamo ni polupredsjednički, ni predsjednički, ni čisti parlamentarni sustav. Imamo svojevrsni mišung i zato se ovakve situacije stalno ponavljaju”, rekao je Cvrtila.

Podsjeća kako je upravo nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana donesena odluka da se smanje predsjedničke ovlasti i Hrvatska pretvori u parlamentarnu demokraciju. Međutim, predsjedniku Republike ostavljena je funkcija vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga, dok je Vlada zadržala izvršnu odgovornost za obranu, međunarodne sporazume i vojne nabave. Na papiru je to izgledalo kao kompromis. U praksi je otvorilo prostor za različita tumačenja gotovo svake važnije sigurnosne odluke.

Iznova problemi

Zbog toga se isti problemi pojavljuju bez obzira na to tko sjedi na Pantovčaku ili u Banskim dvorima. Sukobi su postojali između predsjednika i vlada i ranije, ali nikada nisu potpuno nestali upravo zato što Ustav ostavlja prostor za različita tumačenja ovlasti. Najnoviji spor oko odlaska Hrvatske vojske u Pariz još je jednom otvorio pitanje tko u konačnici donosi odluke kada su u pitanju Oružane snage. Vlada smatra da je riječ o protokolarnoj aktivnosti koja spada u njezine izvršne ovlasti, dok predsjednik ističe svoju ustavnu poziciju vrhovnog zapovjednika.

Cvrtila smatra da takva situacija dugoročno nije dobra ni za vojsku ni za sigurnosni sustav. “To je virus koji nam je ubačen u Ustav i kad-tad će morati biti riješen. Ovako stalno imate isti problem.” Prema njegovim riječima, Hrvatska bi morala jasno odlučiti kakav politički sustav želi imati.

“Ako nema dvotrećinske većine za promjenu Ustava, ja bih na mjestu premijera raspisao referendum o spornim pitanjima i jednom zauvijek riješio taj problem”, rekao je. Time bi, smatra, građani odlučili treba li predsjednik Republike zadržati sadašnje ovlasti ili ih treba preciznije definirati kako bi se izbjegle buduće institucionalne blokade. Zanimljivo je da aktualni sukob oko vojne parade nije prvi slučaj u kojem različita tumačenja Ustava stvaraju političku krizu. Slični prijepori vodili su se oko imenovanja veleposlanika, vojnih zapovjednika, sudjelovanja Hrvatske vojske u međunarodnim misijama i oko pojedinih sjednica Vijeća za obranu.

Različita tumačenja

Zbog toga dio stručnjaka smatra da današnji sukob između Plenkovića i Milanovića nije pitanje osobnih odnosa dvojice političara, nego posljedica sustava koji već četvrt stoljeća ostavlja previše prostora za različita tumačenja.

Drugim riječima, današnja rasprava o Parizu mogla bi završiti za nekoliko dana. No pitanje podjele ovlasti između predsjednika Republike i Vlade ostat će otvoreno sve dok Hrvatska ne odluči želi li imati jasno predsjednički, parlamentarni ili neki treći model vlasti. Upravo zato mnogi smatraju da pravi problem nije nastao ove godine, nego još početkom 2000-ih, kada je kompromis između tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića i premijera Ivice Račana stvorio sustav koji i danas proizvodi iste političke prijepore.

Inače, aktualni spor oko vojne parade u Parizu teško je promatrati odvojeno od višemjesečnog sukoba oko takozvane “Koalicije voljnih“. Upravo je to pitanje dodatno produbilo nepovjerenje između Pantovčaka i Banskih dvora. Dok je Vlada zagovarala aktivnije uključivanje Hrvatske u europske sigurnosne inicijative i sastanke država koje koordiniraju pomoć Ukrajini, predsjednik Milanović od početka je upozoravao da Hrvatska ne smije ulaziti u aranžmane koji bi je, kako je tvrdio, mogli približiti izravnom sudjelovanju u ratu.

Nesuglasice su kulminirale i oko sudjelovanja hrvatskih časnika u NATO-ovoj misiji NSATU za koordinaciju vojne pomoći Ukrajini, kada je predsjednik odbio dati potrebnu suglasnost. Milanović je tada tvrdio da Hrvatska ne smije biti dio procesa koji bi mogao značiti dublje uključivanje u sukob, dok je Vlada odgovarala kako je riječ isključivo o logističkoj i savezničkoj aktivnosti koja ne znači slanje hrvatskih vojnika na ukrajinsko bojište. Taj sukob postao je jedna od najvećih sigurnosno-političkih prijepora posljednjih godina.

Upravo zato dio političkih analitičara smatra da ni aktualno protivljenje odlasku Hrvatske vojske na vojnu svečanost u Parizu nije izoliran slučaj, nego nastavak iste politike koju predsjednik zastupa od početka rata u Ukrajini. Iz perspektive Pantovčaka riječ je o dosljednom odbijanju svakog poteza koji bi mogao simbolično ili politički povezati Hrvatsku s daljnjim vojnim angažmanom Zapada, dok Vlada tvrdi da je riječ o redovitim savezničkim aktivnostima koje ne predstavljaju nikakvo uključivanje Hrvatske u rat. Upravo zbog toga spor oko jedne vojne parade prerasta u još jednu epizodu dugotrajnog institucionalnog sukoba koji traje već godinama.

Dnevnik.ba