TDK2026 – Održan Tropletov studijski dan "Potraga za korijenima"
Održan Tropletov studijski dan „Potraga za korijenima“
U organizaciji Hrvatske kulturne zajednice Troplet a u okviru Tropletovih dana kulture 2026, uspješno je realiziran još jedan tradicionalni studijski dan za mlade pod nazivom „Potraga za korijenima“. Ovo hvalevrijedno putovanje ostavilo je trajan pečat na sve sudionike, učeći ih poštovanju prošlosti te ih nadahnjujući za očuvanje tradicije, baštine i vlastitog identiteta u budućnosti.
Prva postaja je bila Grabovica, tihi vapaj i molitva za nevine žrtve na mjestu dubokog pijeteta i trajnog krika za pravdom. Nakon paljenja svijeća i molitve za nevine žrtve zločina, mladi su se uputili na lokalitet Vrdol u selu Ljubunci gdje su se upoznali sa stoljetnom tradicijom hodočašća i s antičkom i srednjovjekovnom baštinom toga kraja, izvijestio je Troplet.
U Memorijalnom centru na Uzdolu, mjesto koje čuva sjećanje na jedan od najtežih zločina počinjenih nad hrvatskim narodom u BiH, mladi su odali počast žrtvama, te imali svjedočanstvo o stradanju i slobodi kroz upečatljiv povijesni sat na otvorenome. Izlaganje je izuzetno stručno vodio brigadir HVO-a Petar Kolakušić, približivši mladima povijesni kontekst i razmjere tragičnih zbivanja iz Domovinskog rata. Zatim, na spomen-obilježju herojima Uzdola na brdu Cer, koje je u ratu bilo simbol otpora i obrane ramskoga kraja, mladi su paljenjem svijeća i molitvom odali dužnu počast poginulim braniteljima HVO-a.
Ruta je mlade hodočasnike odvela preko prijevoja Mejnik (Menjik), gde su nakratko zastali jer se upravo na tom mjestu nalazi prirodna vododjelnica (razvođe) Jadranskog i Crnomorskog sliva.
Nakon ove kratke geografske lekcije, uslijedio je dolazak na slikoviti poluotok usred Ramskog jezera, gdje se nalazi Franjevački samostan Rama-Šćit – neprocjenjiva riznica kulturno-povijesne baštine. Za sve sudionike organiziran je zajednički ručak uz ugodno druženje. Domaćin skupine bio je fra Mijo Džolan, koji je svojom karizmom i znanjem istinski oduševio mlade hodočasnike te ih je proveo kroz samostanski kompleks, crkvu, galeriju, muzej i dvorište, nadahnuto objašnjavajući važnost umjetničkih djela koja krase ovaj prostor.
Upečatljiv trenutak bio je i obilazak Ramskog žrtvoslova, spomen-obilježja koje se nalazi u podnožju monumentalnog četverometarskog Ramskog križa. Mladi hodočasnici su se skrušeno zaustavili ispred ovog dugog, u kamen utisnutog svitka povijesti, upalili svijeće i pomolili se, odajući počast neprekinutom nizu ramskog stradanja kroz stoljeća.
Nakon Šćita, posjet spomen-kući Dive Grabovčeve na Zahumu pružio je uvid u tradicionalnu arhitekturu starog ramskog sela te podsjetio na priču o djevojci koja je ostala vječni simbol vjernosti, čistoće i otpora.
Povratkom prema Mostaru zaokružen je ovaj intenzivan i sadržajan studijski dan koji je poslužio kao prava geografska, povijesna, kulturna i duhovna lekcija.
U nastavku donosimo dva kratka putopisa koje su napisale sudionice Potrage, Katarina Ivić i Ivana Bunoza, a zatim možete pogledati fotogaleriju.
POTRAGA ZA KORIJENIMA – RAMA 2026.
Kao što biljka ima svoje korijenje koje joj daje snagu, čuva je i omogućuje joj da raste, tako i čovjek treba poznavati i čuvati svoje korijene.
Upravo iz njih crpimo snagu, identitet i osjećaj pripadnosti.
Tako smo i mi u subotu, 7. studenog započeli svoje putovanje pod nazivom,,Potraga za korijenima”.
Prvo mjesto koje smo posjetili bila je Grabovica gdje nas je dočekao Petar Kolakušić, ratni dozapovjednik i načelnik za operativne poslove brigade,,Rama” Hrvatskog vijeća obrane, kao osoba koja je iz prve ruke koordinirala postrojbe na ramskom i hercegovačkom bojištu.
Nakon riječi upućenih od našeg Petra o noći s 8. na 9. rujna 1993. koji su ničim izazvan zločin počinili pripradnici Armije RBiH nad ubijenim hrvatskim civilima među kojima je bila najmlađa ubijena žrtva, djevojčica od četiri godine Mladenka Zadro, a najstariji osamdesetosedmogodišnji Marko Marić, pomolili smo se, zapalili svijeću kod spomenika ubijenih žrtava, fotografirali se i nastavili naše putovanje sjevernije; prema ramskom kraju.
Nakon Prozora, magistralnom cestom prema Makljenu nakon nekoliko stotina metara do jednog kilometra nalazi se tabla s desne strane za skretanje prema Uzdolu.
Skrenuvši prema uzdolskom kraju pred nama su se otvorili prizori koji su nas jednostavno očarali. Brda su bila obojena toplim jesenskim bojama, a svaki zavoj otkrivao je neku novu ljepotu. Pogled nam je stalno bježao prema šarenim krošnjama i brežuljcima, kao da smo željeli upamtiti svaki detalj tog prekrasnog krajolika.
U takvim trenucima čovjek poželi usporiti, zastati i samo uživati u ljepoti prirode.
Iza jednog zavoja stali smo i pogledali prema Vrdolu; kapelici i grobu u narodu poznat,,biskupov” grob.
Petar Kolakušić nam je ispričao kako predaja kaže da je na Uskrs bila misa i da su iz Memića naišli turski svatovi te da je netko mladu pogodio svježim jajetom što je bio povod za bitku koja je uslijedila. Netko se od turaka dosjetio udarit ožezima metalnim biskupa jer ga puška nije mogla ubit i tu su ga sahranili.
I dan danas, na to mjesto dolaze ljudi na zavjet.
Nakon još nekoliko kilometara putovanja, pred nama se prostirao predivan krajolik obojen toplim jesenjim bojama. Zlatnožuto lišće nježno je lepršalo na povjetarcu, dok su se crvene i bakrene krošnje presijavale na blagoj sunčevoj svjetlosti. Cesta je vijugala između šarenih brežuljaka, stvarajući prizor poput najljepše slike. A onda se, gotovo iznenada, na vrhu jednog brežuljka ukazala prekrasna crkva; crkva sv. Ivana Krstitelja. Njezin zvonik ponosno se uzdizao prema nebu, a cijeli prizor odisao je mirom, ljepotom i nekom posebnom čarolijom.
Stigli smo do crkve i Memorijalnog centra u selu Uzdol. To je jedno od najsvetijih mjesta stradanja hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Vrhbosanska nadbiskupija proglasila je Uzdol mjestom posebnog pijeteta žrtvama Domovinskog rata. U okviru Memorijalnog centra nalazi se i veliki drveni križ i 41 manji križ koji čuvaju sjećanje na žrtve stravičnog zločina koji se dogodio 14. rujna 1993. godine, kada su pripadnici Armije RBiH ubili 29 hrvatskih civila i 12 pripadnika HVO-a. Najmlađa žrtva imala je samo 10 godina; Stjepan Zelić, a najstarija Luca Zelenika, 87 godina.
Pomolili smo se, zapalili svijeće i zabilježili taj trenutak fotografijom.
Kad dođete u Ramu ne možete tek tako otići. Uzdoljani su taj dan pekli rakiju i pozvali su nas na šljivu. A doći u taj kraj poznat upravo po njoj i ne kušati bio bi pravi promašaj. Tako su nas počastili, potvrđujući kako se u Rami čuvaju običaji, njeguje tradicija i gostu uvijek širom otvaraju vrata.
Krenuli smo prema Šćitu preko Menjika gdje smo stali na trenutak.
,,Kad pogledam sa Menjika u srcu mi sva milina s jedne strane moja Bosna, s druge moja Hercegovina.”
Na Šćitu, nas je dočekao i poželio dobrodošlicu fra Mijo Džolan.
Uslijedio je topal i ukusan ručak koje su spremile vrijedne ruke ramskih žena.
Nakon ručka obišli smo crkvu, u kojoj smo se pomolili, razgledali galeriju te muzej.
U samostanskom dvorištu fotografirali smo se kod prepoznatljivog Ramskog križa, a kod spomen-obilježja ramskim žrtvama zapalili smo svijeću.
Nastavili smo put do Zahuma gdje smo posjetili spomen – kuću Dive Grabovčeve. Uradili smo nekoliko fotografija te time završili našu potragu.
Uputiti smo se u Mostar preko Ravanjskoga polja, pored Zvirnjače i Ljubuše te preko Duvna, Posušja i Širokoga Brijega.
Naša potraga za ovu godinu je završena, ali već se radujemo sljedećoj!
Zahvaljujemo se svima koji su pridonijeli tome da ova potraga bude uistinu kvalitetna.
Nadamo se da ćemo se sljedeće godine družit na ovakvom putovanju s istim ljudima kao i da će nam se priključili,,neki novi klinci”.
Vjerujemo da je svatko od nas tijekom ovogodišnjeg druženja imao priliku upoznati prirodne ljepote naše Domovine, upoznati nove ljude, steći lijepa prijateljstva i naučiti nešto novo.
Jer, da bismo istinski poznavali sebe i svoju Domovinu, važno je poznavati svoje korijene.
Biti Hrvat znači znati odakle dolazimo, znati svoju prošlost, čuvati svoju baštinu i prenositi je budućim generacijama.
Potraga za korijenima – jednodnevni izlet
I ove godine, HKZ Troplet organizirala je putovanje pod nazivom ‘Potraga za korijenima’. Krenuli smo u subotu, 7. studenog, u jutarnjim satima. Sudionici su bili članovi HKZ Tropleta, velečasni don Brane Bevanda, župnik sv. Tome na Bijelom Brijegu, zatim studenti, učenici završnih razreda srednje škole te radnička mladež. Putovanje je započelo okupljanjem ispred stadiona Zrinjskoga, gdje su sudionici popili i jutarnju kavu. Planiralo se posjetiti nekoliko kulturno-povijesnih lokaliteta i spomenika, muzeja, galerija…
Prvi lokalitet koji smo posjetili bio je onaj u Grabovici. Tamo nas je dočekao stručni vodič Petar Kolakušić, brigadir HVO, načelnik stožera ramske brigade. Odali smo počast žrtvama domovinskog rata i zločina koji se odvio 8./9.rujna 1993. Don Brane predvodio je molitvu kod spomenika kod kojeg je i zapaljena svijeća.
Nakon Grabovice, put nas je odveo na mjesto dubokog pijeteta – Uzdol. Saznali smo više o stradanju koje je obilježilo ovo područje te smo uz tihu molitvu i paljenje svijeća odali počast nedužnim žrtvama kod spomenika.
Uslijedila je vožnja do novog lokaliteta, svetište Gospe Ramske, neposredno uz veliko Ramsko jezero, s predivnim pogledom i prirodom koja uokviruje doživljaj ovog mjesta. Dočekao nas je fra Mijo Džolan, nekadašnji provincijal Bosne Srebrene. Prilikom dolaska smo se okrijepili ručkom. Nakon ručka uslijedilo je poučno predavanje o povijesti samog samostana i crkve te o različitim bitnim povijesnim činjenicama na tim prostorima, unazad više od 500 godina. Obišli smo spomenike, djela umjetnika i kipara, posjetili crkvu te obišli modernu galeriju i muzej.
Nakon svega, putovanje smo zaokružili s rodnim mjestom Dive Grabovčeve, hrvatske mučenice i djevice – selom Zahumom.
Na povratku u Mostar, prebirali smo događaje, doživljaje te dojmove proteklog dana. Zahvalni smo HKZ Tropletu na mogućnosti sudjelovanja kojim smo dobili mnogo više od samog doživljaja. Ojačali smo svijest o neraskidivoj pripadnosti hrvatskom narodu, svijest o požrtvovnosti koja je duboko ukorijenjena u njemu, a neprestance izložena kušnjama kroz povijest. Ali naposljetku, dobili smo i nadu, jer ‘znamo da nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanoću, prokušanost nadom’ (Rim 5, 3-4)
Dnevnik.ba