Umrla hrvatska spisateljica i kolumnistica Vedrana Rudan

Rođena je u Opatiji 29. listopada 1949. godine. Poznata je po britkom, provokativnom i često kontroverznom stilu. U svojim tekstovima i javnim istupima godinama bez zadrške komentira politiku, društvo, medije, brak, obitelj i položaj žena, zbog čega je redovito izazivala snažne reakcije javnosti. Autorica je niza romana i zbirki kolumni, a njezina su djela prevođena i objavljivana izvan Hrvatske.

"Vedrana je otišla na područje bez signala", obljavljeno je na njenoj službenoj stranici.

Lani u ožujku Vedrana Rudan gostovala je u emisiji Aleksandra Stankovića Nedjeljom u 2 gdje je progovorila  o svojoj bolesti.

"Ja sam besmrtna"

Na kraju emisije je poručila: "Želim reći da ima jako puno ljudi koji me vole i da ja volim njih. I da sam besmrtna. Neka moju smrt shvate kao odlazak na područje bez signala."

Otkrila je tada i da ima izuzetno agresivni rak koji se zove rak žučnih kanalića i jako se teško otkrije.

Prvi roman objavila je 2002.

Završila je hrvatski i njemački jezik na Pedagoškoj akademiji u Rijeci, a tijekom života radila je kao učiteljica, turistički vodič, novinarka, urednica na Hrvatskom radiju i televizijska voditeljica.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Široj publici postala je osobito poznata početkom 2000-ih, kada se afirmirala kao književnica. Njezin prvi roman Uho, grlo, nož objavljen je 2002. godine i ostao je jedno od njezinih najpoznatijih djela. U svojim knjigama i kolumnama često piše o obitelji, položaju žena, nasilju, braku, seksu, starosti, smrti, nacionalizmu, politici, Crkvi, siromaštvu i društvenom licemjerju. Njezina su djela prevedena na niz jezika, a dramatizacije njezinih knjiga izvođene su u Hrvatskoj i inozemstvu.

Najpoznatiji romani i knjige

Uho, grlo, nož (2002.)

Roman kojim se Rudan snažno probila na književnu scenu. Već se u njemu pojavljuju obilježja po kojima će ostati poznata – sirov jezik, crni humor, bijes i društvena kritika.

Ljubav na posljednji pogled (2003.)

Roman o zlostavljanoj ženi koja kroz vlastitu životnu priču govori o nasilju, braku i odnosu muškarca i žene.

Crnci u Firenci (2006.)

Priča o riječkoj obitelji opterećenoj ratom, ekonomskim problemima, emigracijom i narušenim obiteljskim odnosima.

Dabogda te majka rodila (2010.)

Jedan od njezinih emocionalno težih romana, u čijem je središtu odnos majke i kćeri te posljedice traumatičnog djetinjstva.

Kosturi okruga Madison (2012.)

Knjiga u kojoj se kroz Rudaničin tipični humor i cinizam govori o seksu, braku, starenju i međuljudskim odnosima.

Amaruši (2013.)

Roman o braku, preljubu, obitelji, nezaposlenosti i odlascima, ispričan kroz perspektivu djevojčice.

Muškarac u grlu (2016.)

Djelo usmjereno na teškoće komunikacije i nemogućnost potpune bliskosti među ljudima, čak i u najintimnijim odnosima.

Ples oko Sunca (2019.)

Autobiografska knjiga u kojoj Rudan piše o djetinjstvu, obitelji, djeci, unucima i vlastitom životnom i profesionalnom putu.

Doživotna robija (2022.)

Roman o majci i kćeri, smrti, obiteljskoj ljubavi i granici između ljubavi i emocionalnog zarobljavanja.

Poznate zbirke kolumni i tekstova

Osim romana, velik dio Rudaničina opusa čine kolumne i polemički tekstovi. Među poznatijim knjigama tog tipa su Ja nevjernica (2005.), Kad je žena kurva/kad je muškarac peder (2007.), Strah od pletenja (2009.), U zemlji krvi i idiota (2013.), Zašto psujem (2015.), Život bez krpelja (2018.), Puding od vanilije (2021.) i Umrijeti bez stresa (2024.).

U tim tekstovima Rudan komentira hrvatsku politiku, odnose Hrvatske i Srbije, Crkvu, nacionalizam, kapitalizam, obitelj, žene i muškarce, medije, siromaštvo, starost i vlastiti život. Dio njezinih ranijih kolumni objavljivan je u Feral Tribuneu i Nacionalu, a poslije i na njezinu blogu.

Posljednjih godina u svojim tekstovima sve češće piše i o bolesti, starenju i prolaznosti. Unatoč promjenama tema, zadržala je stil po kojem je desetljećima prepoznatljiva: kratke rečenice, ironiju, psovku, crni humor i izrazito osoban pogled na društvene i političke teme.