U BiH najavljen bojkot 31. siječnja: "Tad ionako nema novca za kupnju"

Društveno-ekonomski problemi

Međutim, situacija je takva kakva jest, 31. siječnja organizira se bojkot trgovina i u BiH po uzoru na Hrvatsku od prošlog petka. Prema riječima Adisa Keče, predstavnika Saveza samostalnih sindikata BiH, ovakve akcije ukazuju na ozbiljne društveno-ekonomske probleme u zemlji. On tvrdi da dobit poslodavaca raste, dok to ne prate plaće radnika, koje su nedovoljne za pokrivanje osnovnih životnih troškova.

Inicijatori bojkota ističu kako je cilj akcije pritisnuti vlasti i poslodavce da poduzmu konkretne mjere za smanjenje inflacije, povećanje minimalne plaće i poboljšanje ukupnog životnog standarda građana. A činjenica je da svatko u ovom slučaju brani svoju priču. Vlasti tvrde da su zamrzavali cijene osnovnih proizvoda i da je sve učinjeno na dobar način; trgovci da njima cijene dižu dobavljači, a ovima proizvođači; ugostitelji da kava stalno poskupljuje i da je radna snaga uvelike poskupjela. Vlasnici benzinskih crpki tvrde da se cijena formira na svjetskim tržištima, a ne u BiH; radnici da je pretjerano svako malo dizati cijene i uvijek se vaditi na iste razloge... I svatko je donekle u pravu. Može li bojkot trgovina na jedan dan polučiti rezultate? Ako gledamo po uzoru na Hrvatsku, mogao bi izazvati neki učinak jer u RH je broj računa u trgovini prošlog petka, 24. siječnja, u odnosu na petak, 17. siječnja, pao za 44 posto, dok je iznos računa pao za čak 53 posto.

Ukupan broj računa (u svim djelatnostima, a ne samo trgovini) pao je za 29 posto, a iznos računa za 36 posto. U subotu, dan poslije, potrošači su se vratili u trgovine, ali troše manje. Dok jedni ističu da trgovci uzimaju ozbiljan novac na maržama, Slobodan Školknik, bivši direktor Emmezete koji je godinama iznutra pratio situaciju, iznio je stav da država ima ključnu ulogu u stvaranju inflacije, dok su optužbe na račun trgovaca neutemeljene. Ističe da trgovci rade s niskim maržama i da je glavni uzrok visokih cijena kompleksan sustav troškova – od visokih poreza i uvoznih troškova do velike birokracije. Ono što bi moglo biti zanimljivo gledati dok ovakvo stanje potraje je prekogranična kupnja. U najboljem položaju tu je upravo BiH kad je u pitanju odnos s Hrvatskom jer, ako je nama ovdje sve preskupo, kupci iz RH će prijeći granicu i napraviti povrat poreza (a mogu kupiti sve osim mesa i mlijeka i svih proizvoda od tih namirnica), što ih dovodi u povoljniju situaciju. Isto je i s kupcima iz BiH kojima je granica blizu.

Oni će otići u susjedstvo, kupiti namirnice iznad 100 eura i dobiti povrat poreza, a ako se uzme u obzir da je većina prehrambenih proizvoda u C kategoriji, gdje je porez od 25 posto, onda se može reći da se prekogranična kupnja isplati.

- Bosanci i Hercegovci idu kupovati kod nas pa naprave povrat poreza, to isto mi činimo u BiH. Još da se meso i sirevi stave na popis dopuštenih namirnica za prijevoz preko granice, pa da i na njih možemo izvršiti povrat PDV-a, to bi bilo izvrsno. Sve u svemu, BiH je i dalje pristupačnija kupcima iz Hrvatske nego Hrvatska jer ono što je ovdje u markama, kod nas je u eurima i tu je ta bitna razlika - priča kupac u Grudama, još navodeći da su kava i gorivo u BiH i dalje jeftiniji, iako te razlike postaju sve manje. Idućih dana čekaju nas, očito, puno dublje analize, zbog čega su cijene ovolike kolike jesu. Poljoprivredni analitičar Miroslav Kuskunović komentirao je nedavno situaciju u RH, a itekako je primjenjiva i na BiH.

- Temeljni problem je taj što ne proizvodimo dovoljno hrane, pa ne stvaramo ni poljoprivredne viškove. Trgovački lanci onda jeftino uvoze hranu, a nama je prodaju skupo jer EU ima višak hrane, a ni jedna članica neće smanjivati svoje viškove da bismo mi mogli proizvoditi više. Inflacija uvoza i mala domaća proizvodnja glavni su razlog zašto su cijene sve veće. Iz godine u godinu za loše rezultate optužujemo klimatske promjene, sušu, mraz, dampinški uvoz, globalne poremećaje i slično, a nigdje se ne spominje domaći, ljudski čimbenik - istaknuo je.

Simbolična vrijednost

I opet dolazimo do situacije da bojkot neće tek tako srušiti cijene jer, primjerice, ako čitatelj ovog teksta, koji nije proizvođač hrane, odluči danas bojkotirati kupnju, a ima zalihe hrane za danas ili je odlučio postiti od svega, to bi moglo polučiti određeni učinak jer nije potrošio ranije zalihe pa sutra neće morati ići u kupnju. A ako je pojeo raniju zalihu hrane, on već danas mora u trgovinu da to nadomjesti.

U ovakvoj situaciji bojkot proizvoda ima simboličnu vrijednost, da se pokažu ključni problemi poput niskih plaća u BiH, mirovina koje su sramotno niske, visokih poreza koji opterećuju gospodarstvo, reformi koje nisu sustavne, politička suradnja koja je prepuna igara i poteza iza leđa. Jer, bojkot trgovina koje generiraju veliki broj radnih mjesta, jasno, nije rješenje, ali ako će pokrenuti neke razgovore u ovoj državi, pa i donošenje konkretnih odluka koje će stanovništvu donijeti nadu da će biti bolje, pa i poboljšati situaciju koja sada djeluje neizdrživo, već je nešto učinjeno.

Dnevnik.ba