Sporazum koji bi mogao promijeniti Bliski istok: "Posljedice bi se mogle osjećati godinama"

Američki ministar energetike Chris Wright i saudijski ministar energetike princ Abdulaziz bin Salman potpisali su takozvani "123 sporazum", zajedno s pratećim sporazumom o sigurnosnim jamstvima.

Riječ je o tridesetogodišnjem aranžmanu prema kojem bi američke tvrtke Saudijskoj Arabiji isporučivale nuklearnu tehnologiju, a dogovor mora potvrditi Kongres.

No prije toga, samo dan nakon potpisivanja Trump je objavio da sporazum ima novi uvjet – Saudijska Arabija morat će pristupiti Abrahamskim sporazumima, inicijativi iz njegova prvog predsjedničkog mandata koja je dovela do normalizacije diplomatskih odnosa nekoliko arapskih država s Izraelom. 

Saudijci do obogaćivanja uranija?

Washington je o ovakvom sporazumu pregovarao gotovo desetljeće; pod Bidenovom administracijom smatralo ga se dijelom šireg pakta o saudijsko-izraelskoj normalizaciji, no ti su napori zastali nakon napada Hamasa 7. listopada 2023., a Trumpova ga je administracija ponovno pokrenula prošle godine.

Prema američkim dužnosnicima, dogovor bi Saudijskoj Arabiji mogao omogućiti samostalno obogaćivanje goriva bez pristajanja na Dodatni protokol Međunarodne agencije za atomsku energiju, koji nalaže stroži nadzor.

Kritičari upozoravaju da to stvara presedan po kojem bi i druge sile mogle zaobići međunarodna ograničenja.

Kelsey Davenport iz Udruženja za kontrolu naoružanja ocijenila je sporazum nepromišljenim, upozorivši da bi se njegove posljedice mogle osjećati godinama, dok je njezin kolega John Erath istaknuo kako bi izostanak standardnih IAEA-inih protokola, uključenih, za usporedbu, u sporazum s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, mogao biti vrlo velik problem.

Rijad tvrdi da neće težiti nuklearnom oružju osim ako to ne učini Iran, no analitičari upozoravaju na mogući domino efekt prema Egiptu ili Turskoj koji bi mogli tražiti isto.

Vremenski okvir dodatno je nezgodan jer se poklapa s eskalacijom rata koji SAD vodi protiv Irana, opravdavanog upravo sprječavanjem Teherana u stjecanju nuklearnog oružja.

Analitičari su složni - ako se saveznicima priznaje pravo na obogaćivanje uranija dok se ono protivnicima uskraćuje, to bi moglo potaknuti Iran da traži jednaka prava, što bi već otežane pregovore s Teheranom dodatno zakompliciralo.

Upravo na tom mjestu nuklearni sporazum i pitanje Abrahamskih sporazuma postaju dio istog obrasca.

Maksimalni dobici

Kad je Trump pozvao čelnike Saudijske Arabije, Katara, Pakistana, Turske, Egipta i Jordana da se "obvezno" priključe sporazumima o normalizaciji s Izraelom, odgovor je gotovo posvuda bio šutnja.

Pakistan je odbio odmah, ostali su šutjeli, a analitičari prijedlog smatraju nerealnim zbog rata u Gazi.

Saudijska Arabija nikad nije potpisala sporazume: prijestolonasljednik Mohammad Bin Salman je i 2024. i 2025. ponovio da se kraljevstvo neće odreći zahtjeva za palestinskom državom sa Istočnim Jeruzalemom kao glavnim gradom, dok je bivši šef saudijske obavještajne službe princ Turki bin Faisal u prosincu 2025. poručio da Rijad normalizaciju ne razmatra dok se Izrael ne počne ponašati u skladu s međunarodnim pravom.

Princ je u studenome 2025. posjetio Bijelu kuću prvi put nakon sedam godina i rekao Trumpu da bi se priključio sporazumima uz jasan put prema dvije države, ali da saudijsko javno mnijenje to trenutačno ne dopušta. Nije pristao na normalizaciju, ali je kući odnio je konkretne dobitke: strateški obrambeni sporazum, status "glavnog saveznika izvan NATO-a", povećanje saudijskih ulaganja u SAD na bilijun dolara, a sada i nuklearni sporazum.

Analitičari to vide kao dosljednu strategiju: maksimizirati dobitke od Washingtona bez obvezivanja na normalizaciju, koju Rijad čuva kao kartu za povoljniji trenutak.

Više želja nego stvarnost

Izraelci su podijeljeni. Ministar financija Bezalel Smotrich izjavio je da Izrael neće pristati na normalizaciju sa Saudijskom Arabijom ako njezina cijena bude palestinska država, dodavši da Saudijci u tom slučaju mogu "nastaviti jahati deve po pustinji" - izjava koja je izazvala oštre osude u Zaljevu, nakon koje se ispričao za "neprimjerenu" usporedbu, ali ostao čvrst u samoj poziciji.

Analitičari to tumače prvenstveno unutarnjim odnosima: izbori za Knesset zakazani su za 27. listopada 2026., a ankete pokazuju da bi Smotrichova stranka jedva prešla izborni prag, pa mu oštro odbijanje normalizacije služi za mobilizaciju baze. Čelnik oporbene stranke Demokrati Yair Golan suprotstavio mu se tvrdnjom da bi normalizacija sa Saudijskom Arabijom donijela diplomatsku, vojnu i gospodarsku korist.

Dugoročni rizik cijele slagalice leži u nepredvidivosti regije i proturječnim signalima koje aktualna američka administracija šalje Rijadu i Jeruzalemu istodobno. Demokratski senatori, pak, upozoravaju da današnji američki partner ne mora to biti i sutra, pa jednom prenesenu nuklearnu tehnologiju SAD možda neće moći kontrolirati.

Dok se izraelska unutarnja proturječnost - između dijela vlade koji želi normalizaciju i dijela koji je uvjetuje odbijanjem palestinske državnosti - ne razriješi, saudijsko-izraelska normalizacija vjerojatno će ostati više američka želja nego stvarnost, dok Rijad nastavlja skupljati konkretne dobitke poput moćnog oružja, a sada i nuklearne tehnologije.