Sporazum 'Boban - Izetbegović' o prekidu sukoba srušen masakrom u Konjicu

Izjavu o prekidu svih sukoba HVO-a i Armije BiH potpisali su čelnik Hrvata Mate Boban i bošnjački lider Alija Izetbegović. U tom dokumentu naveli su kako sporazum potpisuju uime dviju ravnopravnih vojska - HVO-a i Armije BiH.

No, to primirje nije potrajalo dugo.

Još se nije osušila tinta na sporazumu, a na području Konjica radikalni Safet Ćibo, SDA-ovac koji je postavljen upravo zbog svoje radikalnosti, ali i promjena na području Mostara, kada su uklonjeni osnivači ove stranke koji su zagovarali suradnju s Hrvatima, kao i na području središnje Bosne, predvodio je niz ratnih zločina.

Poraz od Srba

Apsolutno proporcionalno kako su propadali planovi za povratak teritorija koje je izgubila od Srba, bošnjačka strana pokušavala je kompenzirati taj gubitak u središnjoj Bosni i sjevernom dijelu Hercegovine. Isto tako, dolazi do prodora prema dolini Neretve i Neumu, što su Bošnjaci smatrali ključnim za kontrolu i nadmoć u regiji.

U dodatku izjave iz Zagreba, koju su potpisali general Sefer Halilović i general Milivoj Petković, nalazi se ustroj zapovjedništva Armije BiH i HVO-a. Na kraju je sporazum prekršen samo tri dana nakon što je potpisan masakrom u Konjicu, čime je postao još jedan u nizu neispunjenih dogovora.

U sporazumu "Boban - Izetbegović" navodi se da će HVO i Armija BiH zadržati svoje zasebne identitete i ustroj zapovjedništva te njihova djelovanja uključuju sve oblike osoblja, logistike, vodstva, obuke, morala i identiteta. Također, navodi se da će formirati zajedničko zapovjedništvo koje će biti odgovorno za kontrolu operacija vojne oblasti, a zajedničko zapovjedništvo sastojat će se od dva vrhovna zapovjednika - generala Petkovića i generala Halilovića - koji će se redovito sastajati najmanje jedanput tjedno. Na temelju sporazuma osnovat će se zajednički glavni stožer sa sjedištem u Travniku, koji će se sastojati od najmanje tri visoka časnika imenovana od svakog vrhovnog zapovjednika.

Kako se sporazum provodi na terenu, konkretno u Konjicu, može se vidjeti iz dva različita dopisa. Safet Ćibo, predsjednik Ratnog predsjedništva Konjica i Jablanice, upućuje dopis Operativnoj skupini Bradina: "Ljubina noćas mora pasti (sve vam je jasno). Zatim Bokševica potom mora što prije pasti. Ja čekam, javite mi odluku odmah".

A u drugom dopisu, upućenom u Glavni stožer Armije RBiH Jovanu Divjaku i Seferu Haliloviću, stoji da se treba uključiti ratna propagandna mašinerija s manipulacijama, što umnogome i danas podsjeća na pojedine medijske objave proizvodnje neprijatelja i izdajnika. A modus operandi je povezivanje Hrvata i Srba kao urotnika, što je u ratu zvučalo kao "povezivanje oko 300 HVO-ovih časnika s četničkim jedinicama na Borcima".

"Objaviti i podatke o civilima Hrvatima i Srbima koji su prešli u četničku zonu. Objaviti i sveukupnu namjeru i plan uz napomenu da 'šuškanja' koja su već odavno poznata o nagodbi Bobana i Karadžića o podjeli Hercegovine lijevo i desno od Neretve treba da postane realnost"...

Agresija umjesto prekida

Ova zloglasna propaganda izmišljala je, odnosno poticala neprijateljstvo prema Hrvatima lažima da se iz "Njemačke, Austrije i drugih zapadnoeuropskih država u posljednjih 10-ak dana uputilo 2200 hrvatskih dobrovoljaca na ratišta Hercegovine i središnje Bosne protiv Muslimana"...

"Ovo treba osmisliti i emitirati s dvojakim ciljem radi maksimalnog upozorenja Muslimanima i Armiji BiH. Narediti lokalnim radiostanicama Konjic i Jablanica da ovo emitiraju neprestano", stajalo je u uputama proizvodnje straha i mržnje. Što je posve suprotno od sporazuma koji su u Zagrebu potpisali Izetbegović i Boban.

Kao i svaki drugi sporazum, i ovaj je prekršen od "Armije BiH" ponovnim napadom na Hrvate samo tri dana poslije. Istoga dana zapovjedništvo zone Središnja Bosna poslalo je prosvjednu notu zapovjedniku 3. korpusa "Armije BiH", UN-ovoj promatračkoj misiji, GS-u HVO-a...

Upozorili su kako se na terenu sve događa posve suprotno i da je potrebno u praksi provesti dogovor iz Zagreba. Uslijedila je brutalna agresija na Hrvate.

Dnevnik.ba