Zlatan Begić
PIROVA POBJEDA U STRASBOURGU: Kako je Zlatan Begić "izgubio" dok je slavio
Dok sarajevskim medijskim prostorom odjekuju samohvale o navodnom trijumfu pred Europskim sudom za ljudska prava (ESLJP), stvarnost iza sudskih spisa nudi potpuno drugačiju sliku. Zlatan Begić, uz svesrdnu podršku matičnog DF-a, nastoji javnosti servirati priču o pobjedi, vješto prešućujući poraz koji je zapečatio sudbinu unutarnjih građanskih koncepata u BiH.
Zamjena teza: Što je zapravo presuđeno?
Najveći apsurd leži u činjenici da predmet u kojem je Sud utvrdio diskriminaciju — zbog nemogućnosti kandidature za Predsjednika FBiH ili predsjedatelja Parlamenta BiH — nema nikakve veze s intervencijama Christiana Schmidta u izbornoj noći. Ipak, Begić uporno pokušava povezati te dvije nespojive stvari, stvarajući privid da je Sud oborio Schmidtove odluke.
Šamar "jednakosti glasa"
Ono što Begić i dio sarajevskih medija pokušavaju sakriti pod tepih je potpuni debakl u predmetu koji se odnosio na tzv. "jednakost glasa". Begićeva teza bila je jasna: manjina blokira većinu u Zastupničkom domu, čime je on, kao predstavnik građana, diskriminiran.
Sud je tu aplikaciju glatko odbio uz obrazloženje koje siječe korijene populističkih zahtjeva:
Europska konvencija ne štiti jednaku težinu vrijednosti glasa.
Ovim stavom Sud je poslao nedvosmislenu poruku: koncept unitarne BiH, onako kako ga zagovaraju Begić i DF, pravno je neodrživ i sveden na razinu običnog populizma.
Populizam maskiran u borbu za prava
Posebno je zanimljiv način na koji se javnost pokušava obmanuti glede aplikacije Demokratske fronte. Dok se u javnosti plasira priča da je aplikacija odbačena "tek zbog procesnih razloga", prešućuje se najbitnije:
* Sud je naveo da aplikacija DF-a predstavlja čisti populizam.
* Utvrđeno je da stranka uopće nije pogođena izmjenama Izbornog zakona koje je nametnuo Visoki predstavnik.
Zaključak: Povratak u realnost
Proglašavajući "pirovu pobjedu", Begić i DF pokušavaju zamaskirati sramotu iz Strasbourga. Europski sud za ljudska prava je svojim odlukama, možda jasnije nego ikada, stao iza načela konstitutivnosti naroda i entiteta, poručivši aplikantima da se njihovi zahtjevi ne tiču ljudskih prava, već političkog populizma koji nema uporište u europskom pravnom poretku.
Dnevnik.ba