Od pada Kupresa HVO je u dva mjeseca postao pobjednička vojska

Srpske snage i JNA iz BiH, ali i Knina, odlučile su realizirati plan koji je godinu dana prije bio usporen s epizodom zaustavljanja tenkova između Mostara i Širokoga Brijega.

Zajedno s time Mostar je bio, taktički gledano, u najtežem položaju za obranu s obzirom na to da su srpske snage zauzele većinu dominantnih položaja iznad grada. Najteže je kasnije te godine ipak bilo u Bosanskoj Posavini zbog konfiguracije tla, brojnosti oklopa i ljudstva.

Pa ipak, nakon prvih petnaest dana uspostavljene su linije, a nakon toga HVO je, uz potporu HV-a generala Ante Gotovine na livanjskom bojištu, samo bilježio pobjede.

Ključna prekretnica bile su Lipanjske zore, samo dva mjeseca poslije, kada su združene postrojbe HVO-a i HV-a teško porazile JNA i srpske snage.

Najteže na Kupresu

Kupres je visoravan, područje strateške važnosti, koja se smjestila kao osnova za prodor iz Dalmacije u središnju Bosnu. U Kupresu je mobiliziran bataljun 19. brigade, a za osvajanje visoravni zadužena je i motorizirana brigada kninskoga korpusa JNA iz Drvara.

Drugoga travnja kreće napad, no hrvatske su snage preduhitrile iznenadni napad. Uz pomoć snaga HVO-a iz Posušja, HVO Tomislavgrad 3. travnja iz Šuice je napao Donji Malovan. Sela su 4. travnja stavljena pod nadzor, kao i Kupreška vrata. Nakon toga stižu nove srpske snage iz zapadne Slavonije, a 6. travnja dovedena je i taktička grupa 1 iz sastava kninskoga korpusa. Na Kupres je iz Gline poslana i četa tenkova 51. motorizirane brigade. Snage su narasle na gotovo 6000 ljudi s oklopnim bataljunom i divizijom topništva.

Ujutro 10. travnja napadnute su hrvatske snage na potezu Kupres - Gornji i Donji Malovan. Protuoklopna skupina Brigade vukovarskih veterana stradala je u vozilima kod Donjeg Malovana. Pod jakom vatrom JNA satnija TO-a Posušje povukla se. Prolazak dalje branile su razne skupine HVO-a i HV-a.

Stanje u hrvatskim redovima bilo je teško, zapovjednik obrane Tomislavgrada Željko Glasnović ranjen je u borbama za Kupres. Kako bi konsolidirao stanje i ustrojio skupine HVO-a u veću postrojbu, general Janko Bobetko imenovao je pukovnika Žarka Tolu zapovjednikom obrane Tomislavgrada, a brigadira Miljenka Crnjca koordinatorom obrane.

Hrvatski gubici u borbama za Kupres bili su veliki. U tjedan dana borbe poginulo je oko 160 ljudi, od toga 29 pripadnika Kupreške bojne i 19 civila. U susjednom Livnu organiziraju se dragovoljci, ali i livanjski iz dijaspore. Neposredno prije napada u Livno je stigla i skupina pripadnika Specijalnih postrojbi Glavnoga stožera HV-a, čiji je zapovjednik general Ante Roso preuzeo zapovijedanje obranom Livna, a krajem mjeseca zamijenio ga je Ante Gotovina.

Nedugo nakon toga srpske snage su zaustavljene i naneseni su im prvi značajniji porazi.

Mostar je bio gotovo posve u okruženju. U travnju 1992. godine HVO je formirao operativnu grupu za jugoistočnu Hercegovinu pod zapovjedništvom generala Slobodana Praljka te je osnovano devet bojni HVO-a u Mostaru. Sukobi su počeli 3. travnja 1992. nakon eksplozije kamiona cisterne u Sjevernom logoru, što je pokrenulo plamen rata u dolini Neretve. Srpske snage napale su Mostar, ali su se HVO i HOS zajedno uspjeli oduprijeti.

Lipanjske zore

U međuvremenu je 11. travnja HVO povukao svoje snage iz Domanovića prema desnoj obali Neretve kako bi se spriječilo napredovanje JNA. Tijekom travnja borbe u Čapljini dovele su do okruženja vojarne JNA, koja je pod velikim pritiskom HVO-a i HV-a morala predati snage 24. travnja. U akciji, koja je uključivala borbene grupe 63. padobranske brigade JNA, JNA je izgubila dva zrakoplova tipa Jastreb. Ova pobjeda bila je važna jer je omogućila HVO-u da zadrži kontrolu nad strategijskim područjima, uključujući većinu Hercegovine.

U Bosanskoj Posavini najkrvaviji sukobi vođeni su u općinama Bosanski Brod, Derventa, Doboj, Modriča i Odžak, gdje su hrvatske i bošnjačke snage bile prisiljene braniti teritorij od srpskih napada. Posavina je bila nacionalno izmiješana, a sukobi su doveli do niza enklava koje su nestale predajom ili u borbama. Pravi zaokret događa se dva mjeseca poslije. J

edna od najvažnijih operacija bile su Lipanjske zore. Ova akcija, koja je trajala od 7. do 26. lipnja 1992. godine, bila je prva velika pobjeda HVO-a u ratu u BiH. Združene hrvatske snage oslobodile su u operaciji dolinu Neretve te veći dio Hercegovine.

Dnevnik.ba