Njemačka novinarka: Sarajevo na putu prema panislamskom identitetu. „Islamska deklaracija“ objavljena uz pomoć poreznih sredstava

Tekst Avaz prenosi u cijelosti, prema DW-u:

Povjesničarka i profesorica na Sveučilištu Ludwig-Maximilian u Münchenu, Marie-Janine Calic, u svom najnovijem članku za ZEIT Geschichte, povijesni magazin lijevo-liberalnog tjednika Die Zeit, osvrnula se na multireligijsku i multietničku tradiciju Sarajeva. U pregledu povijesti, u kojem objašnjava prisutnost raznih vjerskih skupina na području današnje Bosne i Hercegovine, Calic posvećuje najviše prostora odnosima među vjerskim zajednicama i njihovom odnosu prema državi.

„U Jugoslaviji se žene nisu smjele pokrivati“

U tekstu naslovljenom „Jugoslavensko slomljeno srce“, misleći pritom na Sarajevo, Calic – jedna od najvećih njemačkih autoriteta za povijest jugoslavenskog prostora – ukazuje, među ostalim, na položaj islama u Jugoslaviji.

„U Jugoslaviji je postojala vjerska sloboda, međutim prekrivanje žena – kao i u Turskoj – bilo je zabranjeno. Sve dok se Islamska zajednica ponašala lojalno prema državi, mogla se, kao i sve druge vjerske zajednice, slobodno razvijati“, navodi se u članku.

Prekretnica je, kako se dalje navodi, donio rat devedesetih, ali se ukazuje i na postojanje proislamskih političkih tendencija i prije rata te aktivizam pojedinaca koji su djelovali u tom smjeru.

„Jedan od njih, odvjetnik Alija Izetbegović, sastavio je 1970. godine tajnu ‘Islamsku deklaraciju’, u kojoj je zagovarao središnje vođenu panislamsku državu ‘od Maroka do Indonezije, od Afrike do Srednje Azije’. U njoj bi trebali vladati ‘islamski poredak i način života’.

Sud ga je 1983. godine, zajedno sa suradnicima, osudio na višegodišnju kaznu zatvora. Suci su zahtjeve za uvođenjem šerijata, pokrivanjem žena i zabranom vjerskih ‘mješovitih brakova’ ocijenili kao napad na načelo ‘bratstva i jedinstva’.

Osim toga, Izetbegović je održavao kontakte s iranskim režimom ajatolaha Homeinija.“

Uloga SDA

Calic zatim objašnjava kako je početkom devedesetih, u trenutku raspada Jugoslavije, Izetbegović osnovao stranku koja je pobijedila na prvim izborima i doprinijela jačanju političkog i društvenog utjecaja islama u zemlji.

„Stranka demokratske akcije (SDA) bila je u uskoj vezi s Islamskom zajednicom. Obje su nastojale ojačati bošnjačku naciju putem reislamizacije. Muslimanski vjerski službenici propovijedali su da se vjernici moraju pridržavati ramazanskog posta, zabrane alkohola, čitanja Kur'ana i vjerskog odgoja. Zahtijevali su i pokrivanje žena te zabranjivali vjerske ‘mješovite brakove’.

Kada je Islamska zajednica 1990. godine, uz pomoć SDA, ponovno posvetila svetište Ajvatovica, bile su prisutne i zelene zastave s arapskim natpisima te potpuno pokrivene žene. Ajvatovica je danas najveće muslimansko svetište u Europi“, navodi Calic.

Autorica dalje piše o jačanju utjecaja raznih islamskih struja iz muslimanskih zemalja na Bosnu i Hercegovinu, koje su svoje međusobne rivalitete prenijele i u BiH.

Raznoliko Sarajevo umire

Na kraju članka zaključuje kako su se „raznolikost i tolerancija“ Sarajeva izgubile tijekom rata te kako je većina stanovnika srpske i hrvatske nacionalnosti napustila grad tijekom ili nakon ratnih događaja.

„Bosanski glavni grad se od opsade ‘nacionalizira’ u bošnjačko-muslimanskom smislu. Proživljeno nasilje učinilo je ljude svjesnijima njihove etničko-religijske pripadnosti, a mnogima je takav identitet zapravo bio nametnut. Danas se većina stanovnika kreće gotovo isključivo u krugu pripadnika vlastite etničke skupine. Svakodnevne tradicije uređenog suživota i susjedskih odnosa izgubile su na važnosti. Samo manjina još uvijek njeguje običaj posjećivanja susjeda drugih vjera povodom njihovih blagdana.“

Calic primjećuje da „aktivno deklariranje pripadnosti islamu i vjerska praksa u javnom prostoru danas imaju veliku ulogu“ te da je „Islamska deklaracija“ ponovno objavljena „uz pomoć poreznih sredstava“, što se, kako kaže, mnogim sekularnim Bošnjacima ne sviđa.

Takva atmosfera istodobno privlači investitore iz islamskih zemalja kojima je buđenje islama poslovni model. Spominju se i događaji poput međunarodnog sajma prehrambenih proizvoda „Halal Expo Sarajevo“.

Sve to autoricu vodi do završne tvrdnje:

„Sarajevo je na putu da se pretvori u bošnjačko-muslimanski grad s panislamskim prizvukom. Njegov nekadašnji multireligijski karakter uskoro će se moći prepoznati samo još u povijesnoj kulturnoj baštini“, piše Calic.

Dnevnik.ba