"Neka se zna tko je i za kakvu BiH, a tko za nered u njoj i tko se destruktivno ponaša!"

Predstavnici hrvatskog naroda u BiH izjasnili su se da se ne slažu s politikom secesije kavu najavljuju i izjavljuju da namjeravaju provesti srpske stranke i ne podržavaju ih u tome, a jednako tako ni s unitarističkom politikom kakvu zagovaraju bošnjačke stranke u entitetu i na razini države. I pored toga predstavnici stranaka (i jednih i drugih) koji su i najodgovorniji za probleme koji su nastali optužuju hrvatske predstavnike što ih ne podržavaju u njihovim nakanama, govore i izjavljuju (u medijima) da u svojim rukama „drže ključeve rješenja“ i da se ne žele uključiti u rješavanje aktualnog (kriznog) stanja, da ih ucjenjuju usvajanjem izbornog zakona. Problem je što je riječ o predstavnicima stranaka koji se grčevito bore imati (i zadržati) 100% vlasti u njenom 49% ili većinsku vlast u 51% teritorija nego imati je cijelu i vlast dijeliti s predstavnicima drugih naroda pri čemu jedni od njih uvjetuju dogovor o budućim odnosima ili će se izdvojiti, a drugi „njenu cjelovitost“ i optužuju hrvatske predstavnike da žele je podijeliti na tri dijela i sl. S obzirom da se aktualno stanje neće moći riješiti bez intervencije Visokog predstavnika (Christian Schmidt), spoznaju da su njegove odluke nepredvidive i da bi opet mogle biti suprotne interesima hrvatskog naroda držim da je vrijeme i prigoda dati (predstavnicima svih parlamentarnih stranaka, građanima BiH i Visokom predstavniku) priopćenje u kojem će se kratko, jasno i nedvojbeno navesti da će hrvatski predstavnici u zajedničkim tijelima vlasti od danas i u ubuduće surađivati samo sa strankama koje su voljne potpisati sljedeće izjave (Platformu ili dokumente):

a.i.1. Izjavu o ''Temeljnim demokratskim načelima'' prema kojoj se predstavnici sva tri konstitutivna naroda i svih parlamentarnih stranaka obvezuju da će, u postupku pristupanja u EU, BiH urediti kao višenacionalnu državu (po uzoru na Belgiju ili Švicarsku) u kojoj će sva tri konstitutivna naroda imati apsolutno jednaka prava i mogućnosti na cijelom njenom području, da u njoj neće biti privilegiranih ni diskriminiranih, da će u svakoj ustrojbenoj jedinici na jednak način i po istim kriterijima biti regulirani odnosi većinskog i manjinskih naroda i da se iz nje ne mogu izdvojiti ni jedan narod i ni jedna ustrojbena jedinica ako se o tome neće na referendumu izjasniti više od dvije trećine pripadnika svakog od tri konstitutivna naroda (To ne podrazumijeva da nije nužno mijenjati ustroj s dva entiteta ako se mogu zadovoljiti ta načela i kriteriji, već samo u slučaju ako to ne bude moguće učiniti).

      1. Sastavni dio te Izjave treba biti i dokument koji se treba usvojiti na državnim, entitetskim i županijskim parlamentima do roka za koji se dogovore predstavnici tri strane (npr. do 30.6.2025.) i s preciziranim rokovima do kada će sve tri strane u pregovorima (sukladno načelima iz izjave):

      1.dostaviti (svoje) pisane prijedloge za uređenje međunacionalnih odnosa (dostaviti ih jedni drugima i Visokom predstavniku) do dogovorenog roka (npr. do 1.7.2025.)

      2. do kada će usuglašavati prijedloge i postići dogovor (npr. do 1.9.2025.)

      3. da će Visoki predstavnik napravili prijedlog (npr. do 1.10.2025.) ako tri strane ne postignu dogovor i ne usuglase stajališta) i da će vrijediti (biti na snazi) dok ga dogovorom ne promijene predstavnici sva tri naroda

      1. Jednako tako trebaju bi biti usuglašeni i precizirani rokovi do kojih se planiraju ispuniti uvjeti za početak pregovora za pristupanje u EU (npr. do 1.11.2025.) i njihov završetak (npr. do 1.1.2029.), a uz to, i obvezno navesti

      2. da su potpisnici Izjave suglasni da Visoki predstavnik može (i treba) sankcionirati sve koji budu opstruirali proces usvajanja Izjava na Parlamentima, dogovaranja i provedbu dogovorenih načela i rokova preciziranih u Izjavi.

      3. Uz to, podrazumijeva se potpisivanje i izjave predstavnika parlamentarnih stranaka da će podržati usvajanje izbornog zakona (prije kraja ove godine) prema kojemu bi Hrvati mogli birati svoje predstavnike u entitetskim i državnim tijelima vlasti, da ih ne mogu predstavljati oni koji nisu dobili najveći broj glasova građana hrvatske narodnosti.

Nemate razloga dvojiti da bi bilo koji od predstavnika parlamentarnih stranaka, dužnosnika (političara) odbio potpisati takvu Izjavu jer znaju da bi to iskoristili njihovi konkurenti (iz oporbenih stranaka), a ako bi je neki od njih i odbio potpisati znalo bi se tko je i zašto to neće učiniti.

Takvim pristupom i aktivnostima ne bi bilo problema s provedbom odluke suda za ljudska prava, usuglašavanja odredbi prema kojima bi svaki narod mogao birati svoje predstavnike, da ga predstavljaju oni za koje je glasovao najveći broj glasača iz reda naroda kojemu pripadaju, stvorili bi se i uvjeti za ubrzanje procesa pristupanja u EU i ne bi bilo potrebe za intervencijama Visokog predstavnika.

Ako to ne bi to učinili BH političari, a učinio Visoki predstavnik mogao bi potvrdili svoje izjave (iskrenu namjeru i opredijeljenost za demokratsko uređenje) i pokazali narodima u BiH da ih jednako uvažava i poštuje, da (njima i svim drugim građanima) želi pomoći, da o tome neće samo govoriti već i poduzimati konkretne aktivnosti na tom planu, a može to učiniti bez ikakvih problema, troškova i negativnih posljedica, bez primjene Bonskih ili Briselskih ovlasti i sankcija, bez bojazni Ruskog ili bilo čijeg drugog veta, ne mora tražiti ni suglasnost Vijeća za provedbu mira (PIC) u BiH.

U slučaju da predstavnici srpskih i bošnjačkih stranaka odbiju potpisati takve izjave i ako Visoki predstavnik ne donese, nametne (takvu ili sličnu odluku s jednakim obvezama i učincima) hrvatski dužnosnici u tijelima vlasti legitimitet će (nakon sljedećih izbora) verificira Hrvatski Narodni Sabor, a ne bilo koje drugo tijelo u BiH, a on (HNS-u) odlučiti će hoće li postati i najviše zakonodavno tijelo hrvatskog naroda u BiH i kakve će dalje aktivnosti poduzimati da bi hrvatski narod mogao imati jednaka prava kao što ih imaju druga dva konstitutivna naroda, bošnjački i srpski narod.

Dnevnik.ba