Mladi borci Stipan, Ivan i Miroslav poginuli su u završnim borbama Oluje

- Meni je bila čast što sam imao takve momke u satniji koje sam mogao voditi. Bio sam jedan od nadređenih, kazao je Ante Brekalo, zapovjednik 2. satnije 2. bojne 4. gardijske brigade i prisjetio se da su ondje poginuli mladi borci u bitki "prsa o prsa".

Ante Brekalo vodio je akciju preko Dinare prema Kninu. U Golubiću su naišli na žestok otpor.

Kod ove kuće poginuo je Miroslav Vođera. Bio je istinska figura vojnika, jedan od onih kakvih bi više trebalo biti u našem društvu, rekao je Ivica Bošnjak. Prešao je iz bivše JNA u Hrvatsku vojsku, sudjelovao je u brojnim vojnim akcijama, pa i u posljednjoj koja je nosila slobodu čitavoj državi.

Ratni heroji - Vođera, Svalina i Dundović

- On je ostavio svoj život nekoliko sati od samog proglašenja da je sve slobodno, kazao je Bošnjak. Prisjetio se i strašnih ratnih trenutaka.

- Izmjenjivala se vatra, oni su bacili bombe na nas. Tu smo polijegali, pa sam vraćao bombe gore njima nazad, na kat, rekao je.

Vođera je, kaže, došao pred kuću i pozivao drugu stranu na predaju, da izađu i da im neće ništa.

- On je htio baš istinski da se predaju, rekao je Bošnjak i kazao da je Vođera u jednom trenutku htio s bombom ući unutra, ali ga je neprijateljska strana ubila.

Posebno teški trenuci 

Miro Moro pronašao je Stipana Dundovića i Ivana Svalinu, mladića iz svog sela. Poginuli su u borbi "prsa o prsa". Borci su bili mladi – jedan je imao 20, drugi 22, a treći 23 godine, rekao je Moro i dodao da se svega nagledao, ali su mu ti trenuci bili posebni teški.

- To je dijete iz mog sela, to je dijete koje je došlo u Paljuv potkraj 1993., početkom 1994. godine. To jutro sam ga vido s osmijehom na licu. Nisam znao da je uopće došao u rat. Imao je znači, nepunih 19 godina, kad je došao, izjavio je Miro Moro.

- Njega se sjećam kao mladića, dijete koje je došlo s 18 godina u našu postrojbu. Imao je vedar osmijeh i uvijek je bio spreman pomoći drugima. Sa svojom hrabrošću i vedrinom ulijevao je satniji povjerenje. Nikad nije ostavio nekoga na cjedilu tako da što se tiče toga, on je bio pravi "fighter", rekao je Brekalo.

Svako jutro na dan obilježavanja "Oluje" na tom se mjestu okupljaju suborci. Nedaleko od mjesta pogibije podignut im je i spomenik.

Nikad neće biti zaboravljeni

Josip Bebek, predsjednik Udruge veterana 4. Gardijske brigade u Šibensko-kninskoj županiji kazao je da se toga dana okupe suborci iz Zadra, Splita, Sinja, Imotskog, Šibenika, dijela BIH. Prisjetio se još jednog poginulog na samom ulazu u Knin – Dražena Kuduza. Poginuo je nesretnim slučajem, ali baš na 5. kolovoza. Nikad neće biti zaboravljeni dok smo mi živi, poručio je Bebek.

Iz Crivca je u Domovinski rat otišlo čak 150 mještana, doslovno pola sela. Ivan Svalina, vedri mladić, najmlađa je žrtva. Sestra pokojnog Ivana, Marija Vučić, kazala je: "Nestao mi je jedan dio duše, kad je on otišao".

Osim pokojnog Ivana na crtama bojišnice bile su i njegove dvije sestre.

- Četiri godine, u 114. brigadi, od Zadra do Dubrovnika, na svim crtama bojišnice, dodala je Marija Vučić.

Ivan od lani ima spomenik u srcu svog sela. Kip je dar i djelo kipara Petra Melvana, bit će i obavezna postaja njegovih suboraca na svaku obljetnicu.

Oko škole danas se bezbrižno igraju djeca. Ivan Svalina može im biti primjer, rekao je Moro, što se sve može za ovu državu i društvo.

I tuga, i ponos, i zahvalnost - sve se skupilo na seoskom trgu. Bit će tako i u spomen-sobi, koju za sve poginule iz Općine Muć planiraju otvoriti ove jeseni.