Kršćani u Turskoj suočavaju se s porastom zločina iz mržnje i vladinim represijama

U „Izvješću o kršenju ljudskih prava 2024.” Udruge protestantskih crkava zabilježen je porast zločina iz mržnje unatoč službenim tvrdnjama Turske da štiti vjerske slobode, prenosi ChristianDaily.

„Protestantski kršćani, bilo kao pojedinci ili institucije, doživjeli su zločine iz mržnje ili povezane fizičke napade isključivo zbog svoje vjere”, stoji u izvješću. „Tijekom 2024. povećan je broj pisanih i usmenih izraza mržnje usmjerenih na poticanje netrpeljivosti u javnosti, a koji su bili usmjereni protiv protestantskih kršćana i njihovih zajednica.”

Među zabilježenim incidentima je i oružani napad na zgradu Udruge Crkve Spasenja u Çekmeköyu 31. prosinca 2024., kada je napadač pucao iz automobila te pokušao ukloniti natpise s objekta.

„Zabilježeno je da je isti pojedinac reagirao i protiv građana koji su slavili Novu godinu, vičući: ‘Nećemo dopustiti da ispirate mozak našoj muslimanskoj omladini! O, nevjernici, bit ćete poraženi i bačeni u pakao’”, navodi izvješće. Kada ga je novinar pitao zašto je to učinio, odgovorio je: „Zato što sam tako osjećao.”

Dana 20. siječnja 2024. pucano je i na zgradu Crkve Spasenja u Eskişehiru, kada nitko nije bio unutra. Metci su pogodili stomatološku ordinaciju ispod crkve. „Policija koja je izašla na mjesto događaja nije prikupila čahure niti sastavila zapisnik. Zločin nije evidentiran niti je provedena daljnja istraga”, istaknuto je u izvješću.

U izvješću se nadalje navodi niz drugih slučajeva:

• kršćanska učiteljica engleskog izgubila je posao bez objašnjenja;
• djelomično spaljeni Novi zavjet ostavljen ispred crkve u Kuşadasıju;
• napadi na crkvene prostore u Kayseriju i Bahçelievleru;
• uvrede i prijetnje članovima crkava u Izmiru i Suruçu;
• policijski pokušaji vrbovanja članova crkava kao doušnika;
• kampanja zatvaranja crkvenih ureda u Lüleburgazu;
• odbijanje najmodavaca da iznajme prostor kršćanskim zajednicama;
• sprječavanje podjele letaka i održavanja javnih božićnih i uskrsnih događaja.

Posebno je naglašen porast uvreda i prijetnji putem društvenih mreža. Često su mete bile službeni računi crkava, njihovi vođe i kršćanske vrijednosti, uz pozive na nasilje pa čak i smrtnu kaznu.

Stranci kršćani također su pogođeni. Vlasti su im izdavale zabrane ulaska (N-82 kod) ili odbijale boravišne dozvole (G-87 kod). Između 2019. i 2024. njih 132 je dobilo zabranu ulaska, što je ostavilo mnoge zajednice bez duhovnih vođa. Mnogi su deportirani ili spriječeni da ostanu u zemlji, premda nisu imali nikakvih kaznenih dosjea.

U izvješću se ističe da su takve mjere razorile obitelji, jer su članovi obitelji odjednom gubili pravo boravka, što je dovodilo do kaosa i nesigurnosti. U lipnju 2024. ustavni sud odbio je žalbu devet stranih kršćana kojima je zabranjen boravak, a mediji su ih potom prikazali kao „missionare” i „neprijatelje države”, što je izazvalo lavinu govora mržnje.

Protestantska zajednica u Turskoj broji 214 zajednica različite veličine, od kojih 152 imaju pravni status, dok 62 još uvijek nemaju. Mnoge se bore pronaći prostor za bogoslužje, jer se ne smatraju „tradicionalnim” i jer su najamnine neuobičajeno visoke. Zajednice često ne mogu ostvariti ni porezne olakšice ili besplatnu struju, kao tradicionalne vjerske institucije.

Također, zakoni onemogućuju školovanje i obrazovanje svećenika, pa crkve same organiziraju obuku, šalju učenike u inozemstvo ili koriste pomoć stranih svećenika.

Izvješće zaključuje da su potrebne mjere za edukaciju javnih službenika o vjerskim slobodama, ukidanje diskriminacijskih politika prema stranim protestantima i uklanjanje administrativnih prepreka za slobodno prakticiranje vjere.

Dnevnik.ba