Kina predstavila najveći svjetski teretni brod: Može ploviti desetljeće bez nadopune goriva

Kina je predstavila koncept onoga što bi mogao postati najnapredniji svjetski teretni brod na nuklearni pogon — brod kapaciteta 14.000 kontejnera koji ne koristi uranij, nego torij, radioaktivni metal koji se dugo smatra čišćom i sigurnijom nuklearnom alternativom. Reaktor u njegovoj jezgri sustav je rastaljene soli koji radi na toplinskoj snazi od 200 megavata, jednakoj onoj koju koriste nuklearne podmornice klase Seawolf američke ratne mornarice.

Pogonski sustav broda, koji je detaljno predstavio Hu Keyi, glavni inženjer tvrtke Jiangnan Shipbuilding Group, odražava širu strategiju preskakanja zapadne brodarske i energetske infrastrukture ulaganjem u nuklearne tehnologije temeljene na toriju. Ti se napori podudaraju s agresivnim kineskim nastojanjima za energetskom neovisnošću i pomorskom dominacijom.

Pokretan torijem i izgrađen za dugotrajnost

Teretni brod na torij nije samo znanstveno dostignuće — on je i strateški signal. Ako bude realiziran, mogao bi drastično smanjiti ugljični otisak pomorskog tereta, ukloniti potrebu za redovitom nadopunom goriva i omogućiti dugoročne autonomne operacije na oceanima. No inicijativa je također puna inženjerskih, financijskih i političkih izazova koji sežu daleko izvan brodogradilišta.

Torijski reaktor s rastaljenom soli (TMSR) snage 200 MW ne pokreće izravno pogon. Umjesto toga, napaja superkritični CO₂ generator (sCO₂) koji koristi Braytonov ciklus za pretvaranje toplinske energije u 50 megavata električne energije. Kako je Hu Keyi naveo u nekoliko službenih izjava i tehničkih objava, učinkovitost pretvorbe ovog ciklusa doseže 45–50 %, u usporedbi s 33 % učinkovitosti tipične za konvencionalne nuklearne sustave na bazi pare.

Ovaj modularni reaktor radi pri atmosferskom tlaku i ne zahtijeva vodu za hlađenje, čime se uklanja potreba za glomaznim sustavima potpore te znatno smanjuju akustični i toplinski potpisi. Njegov dizajn uključuje dva pasivna sustava za odvođenje topline i sigurnosnu komoru u kojoj se rastaljeno solno gorivo stvrdnjava u slučaju pregrijavanja, zadržavajući radioaktivni materijal bez ljudske intervencije.

Reaktorski modul ima zatvoreni operativni vijek od deset godina. Nakon tog razdoblja uklanja se i zamjenjuje umjesto da se gorivo nadopunjuje na licu mjesta — čime se ograničava rizik od izloženosti i smanjuje složenost postupaka održavanja.

Dugoročna strategija ukorijenjena u pustinji

Teretni brod izravno se nadovezuje na otkrića kineskog kopnenog torijskog reaktora s rastaljenom soli, koji je 2025. godine postao prvi u svijetu s dugoročno stabilnim radom, prema pisanju SCMP-a. Izgrađen u pustinji Gobi, pilot-reaktor pokazao je održivost torija kao nuklearnog goriva, uključujući uspješnu pretvorbu torija u uranij-233 — prekretnicu kojoj se dugo težilo, ali nikada prije nije ostvarena u velikim razmjerima.

Kineske ambicije vezane uz torij potaknute su — doslovno i simbolično — velikim domaćim zalihama, osobito u Unutarnjoj Mongoliji. Te rezerve nude dugoročnu sigurnost opskrbe, dodatno izolirajući Peking od globalnih tržišta uranija.

Paralelno s time Kina razvija dodatne pomorske sustave na bazi torija, uključujući tanker za naftu klase Suezmax koji pokreće brzi olovno-bizmutni reaktor te plutajuću nuklearnu elektranu koja koristi visokotemperaturne plinom hlađene reaktore. Ti programi upućuju na dugoročan napor uspostave pomorskog ekosustava pogonjenog torijem.

Između obećanja i geopolitičkih napetosti

Unatoč ambicioznim tehničkim specifikacijama, teretni brod na torij još je uvijek u fazi koncepta. Nije potvrđen vremenski okvir izgradnje, a regulatorna odobrenja — osobito za civilne luke i međunarodne brodske rute — predstavljaju veliku prepreku.

Troškovi broda još su jedan izazov. Kako je primijetio Hu Keyi, a prenio Marine Insight, plovila na nuklearni pogon znatno su skuplja za izgradnju i uporabu od konvencionalnih. Nedostatak okvira osiguranja, obučenih posada kvalificiranih za rad s nuklearnim sustavima i jasnih međunarodnih pravnih struktura vezanih uz odgovornost i rashodovanje dodatno povećavaju financijski rizik.

Iako su torijski reaktori manje podložni širenju nuklearnog oružja od sustava temeljenih na uraniju, nuklearni pomorski promet bilo koje vrste politički je osjetljiv. Međunarodna pomorska organizacija (IMO) još uvijek nije usvojila standardizirani globalni okvir za komercijalne brodove na nuklearni pogon, a režimi nadzora država luka diljem Azije, Europe i Sjeverne Amerike ostaju oprezni.

Štoviše, ne postoji globalni protokol za transport i odlaganje torijskih reaktorskih modula, što otvara dugoročna ekološka i sigurnosna pitanja koja još nisu riješena.

Nuklearni pogon na prekretnici

Ideja brodova na torij nije nova — iskušana je u SAD-u tijekom 1960-ih, ali je na kraju napuštena zbog tehničkih i financijskih problema. Danas kineski brod na torij možda predstavlja najozbiljniji pokušaj potpune primjene tog koncepta. Ako uspije, posljedice bi mogle biti transformativne: niže emisije, veća strateška autonomija na moru i održiv model sigurne, kompaktne nuklearne energije.

No ako program ne uspije, ponovno će potvrditi dugogodišnje sumnje u skalabilnost, pouzdanost i isplativost torija. Ishod ovog broda — koji je zasad još uvijek teorijski koncept — oblikovat će hoće li torij ostati nišna tehnologija ili postati temelj pomorskih i energetskih inovacija.

Pravi test sada je može li Kina koncept dokazan u pustinji pretvoriti u tehnologiju sposobnu za plovidbu u svakom smislu: tehničkom, ekonomskom i političkom. Ako se to dogodi, globalni pomorski poredak neće biti samo poremećen — mogao bi biti potpuno redefiniran.

Dnevnik.ba