Izgubljena godina? Od početka pregovora dijele nas zakoni, ali i krah političkog dijaloga u BiH

Dapače, politički savez, odnosno i koalicija na državnoj razini u značajnoj je mjeri uzdrmana izostankom povjerenja, kao i otklonom od dijaloga i kompromisa, pa iako Vijeće ministara uspijeva, koliko je to moguće u trenutačnoj konstelaciji odnosa, osigurati kontinuitet zasjedanja, izostaje onaj sinergijski odnos na relaciji izvršna - zakonodavna vlasti, produkt čega je daljnji zastoj na usvajanju nekoliko ključnih zakonskih rješenja - onih o Sudu, VSTV-u, kao i Izbornog zakona, prenosi Večernji list BiH.

Suprotstavljene koncepcije

Gubitak energije i entuzijazma u ovom pogledu rezultat je, značajnim dijelom, i pokušaja dijela bošnjačkih partnera u vlasti na državnoj razini smjena kadrova SNSD-a, iako postoji jasna matematička situacija koja, kada govorimo o Domu naroda, znači da se cjelokupan zakonodavni proces ne može odvijati neometano bez sudjelovanja izaslanika SNSD-a.

Bošnjački partneri također su a priori protiv prijedloga hrvatske strane koji idu u smjeru relaksiranja međunacionalnih odnosa kroz donošenje novih izbornih pravila, a koja bi provela presudu Ustavnog suda BiH.

Nemojmo pritom zaboraviti kako poštivanje presuda Ustavnog suda traži i Europska unija, a koja je, uz lobiranje Republike Hrvatske, u svoj Strateški kompas uvrstila odrednicu o konstitutivnim narodima. Sve su to elementi koji Hrvatima u BiH daju političku snagu nastaviti tražiti donošenje novog Izbornog zakona, naravno, pritom uz jednaku predanost na usvajanju preostalih zakonskih rješenja nužnih za otvaranje procesa pregovora.

S druge strane, vladajući u Republici Srpskoj nisu se pretjerano potrudili očuvati naglasak na europskoj perspektivi. Dapače, konstantne poruke o razdruživanju, podrivanje državnih institucija, antieuropska retorika i koketiranje s Moskvom nešto je na što ne treba zatvarati oči i što zasigurno dodatno podgrijava ionako užareno ozračje. Stav RS-a, ali i nekih županija u kojima je na vlasti SDA, doveo je pak do situacije u kojoj BiH još nema usuglašenu Reformsku agendu - dokument koji je preduvjet da koristimo izdašna sredstva iz Plana rasta Europske unije.

Politika srednjeg puta

Između bošnjačkog unitarizma i srpskog separatizma hrvatska politika u BiH i dalje nudi srednji put kao jedini ispravan i moguć u jednoj višenacionalnoj složenoj državi kakva je Bosna i Hercegovine, nastojeći i dalje upućivati na potrebu dijaloga predstavnika sva tri konstitutivna naroda oko najvažnijih pitanja. A ono ključno vanjskopolitičko sadržano je u potrebi nastavka europskih integracija koje trebaju biti imperativni motiv.

Alternativa je potpuni izostanak europske perspektive i zaostajanje za zemljama susjedstva, što bi bilo pogubno za političku situaciju u zemlji, ali i ekonomske prilike i životni standard stanovnika. Biti dio europske obitelji suvremenih demokratskih društava, istodobno osnažujući vlastite ekonomske kapacitete kroz izdašnu podršku iz fondova EU-a, ali i preferencijalni status proizvoda o kojima ovisi budućnost brojnih obitelji u zemlji, pitanja su oko kojih ne bi trebalo biti dvojbe i nesuglasja. No, očito je kako se opasno približavamo kraju godinu bez istinskog napretka.

Ona iduća je izborna, a to u pravilu znači i dodatni odmak od suštinskih reformi i gubitak energije. Stoga bi bilo od ključnog značaja intenzivirati političke aktivnosti početkom rujna kako bi se situacija, koliko je to moguće, normalizirala, a vlast počela raditi u punom kapacitetu. Naravno, pritom je nužna i podrška Europske unije koja mora postati svjesna činjenice da bez ubrzane integracije Bosne i Hercegovine nema dugoročne stabilnosti na jugoistoku Europe, a samim tim ni zaokruživanja političke, ekonomske i sigurnosne arhitektura na Starom kontinentu. Previše je izazova u igri, od ruske agresije na Ukrajinu, koja je narušila međunarodni poredak, do nepredvidivih scenarija na globalnoj ekonomskoj karti.

Dnevnik.ba