Hrana u BiH čini čak 50 posto troškova, a većinom je iz uvoza

Tu se pokazalo i kako velika Amerika ne može nadomjestiti sve gubitke jer se očito svijet toliko promijenio da je svatko uvjeren kako će uvijek biti novca za kupnju određenih namirnica. A prazne police stvaraju strah i paniku ljudima diljem svijeta. Vratimo se u BiH prije pet godina kad je krenuo "lockdown", kad su granice zatvorene, kad smo doznali da su nam robne rezerve na minimalnim razinama, kad smo postali svjesni da bez vlastite proizvodnje ne možemo naprijed. I danas, pet godina poslije, čini se da nismo do kraja svjesni koliko smo slabi, prenosi Večernji list BiH.

Kad je počeo rat u Ukrajini, Miroslav Kuskunović napisao je izvrsnu kolumnu o proizvodnji hrane i opskrbi.

- Hrana i prehrana u ratnim uvjetima uvijek su bili ljudska opsesija i stvarnost. "Hrana je oružje", a takva maksima nalaže svim strukama (inženjerima agronomije, stočarstva, prehrambene tehno­logije, ekonomistima, nutricionistima itd.) da učine dužni napor da i u potencijalno ratnim uvjetima organiziraju proizvodnju i tržište hrane kako narod ne bi možda ginuo, osim od oružja, i od gladi. Ako netko iz grada ima vrt, njivu negdje na svom selu ili ima mogućnost u okolici gradova kupiti neki mali plac ili grunt, ne bi bilo loše da slobodnim vikendom krene i zasije nešto za sebe. Nekada su vodeće dnevne novine objavljivale sjetvene kalendare, a i danas se po stručnim mrežnim stranicama mogu pronaći savjeti kada se, što i kako sije i sadi. Osim što može biti korisno, može biti i relaksirajuće te možemo napraviti odmak od svakodnevnog stresa i sjedenja pred TV-om ili internetom i "puniti se" nepotrebnim informacija koje samo mogu još više negativno utjecati na psihu. Odlazak u prirodu i rad te druženje mogu itekako biti od koristi. Jedna od ideja je i da se organiziraju online savjetovanja što i kako sijati, saditi - naveo je u svom tekstu.

Predložio je i zajedničke vrtove kao najpoznatiji oblik urbane poljoprivrede.

- To su lokalni projekti osmišljeni za lokalno stanovništvo kojima upravljaju različite skupine i udruge iz zajednice ili lokalne vlasti, što podrazumijeva njihovu suradnju. Institucionalne farme i vrtovi vezani su uz različite društvene institucije kao što su bolnice, škole, zatvori, crkve i ostale ustanove čija primarna svrha nije proizvodnja hrane, ali kroz nju podupiru svoje ciljeve. Mnoge državne ustanove raspolažu velikim površinama koje mogu iskoristiti za prehranu svojih korisnika kao što su učenici, zaposlenici, pacijenti ili zatvorenici. Već danas u svijetu ima primjera da se na krovovima zgrada ili u podrumima prave plastenici i staklenici u kojima se uzgaja voće i povrće. Takvih je primjera u svijetu puno, a u kriznim situacijama moguće je sve raspoložive površine u gradovima staviti u funkciju proizvodnje - naveo je stručnjak.

Sjetit ćemo se još jedne priče od prije nekoliko godine, kad je Jasmin Ramić gradsku vrevu zamijenio selom u BiH, istaknuvši da ga je na to nagnao skup život i težnja da njegova obitelj nikad ne bude gladna.

- Osušio sam meso, imamo i sira i mlijeka te, ako Bog da, imat ćemo i vrt, imat ćemo tu neki život i seosko gospodarstvo da se živi od toga, da se ne bi išlo u grad razbacivati novac. Sada je sve i skupo i jednostavno mnogo je ljepše živjeti na selu - kazao je.

Poljoprivrednik Muris Mujanović tada je proročki rekao da BiH čeka ozbiljna glad. Na jednom od simpozija Vlado Guberac, predsjednik Rektorskog zbora Hrvatske i rektor Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, a koji je rodom iz Dervente u BiH, govorio je o važnosti mladih u poljoprivrednoj proizvodnji, kao i o pozitivnim temama vezanima uz tu branšu.

- Svi smo mi pomalo krivi, i mediji. Upravo su specijalizirane emisije vezane uz poljoprivredu uglavnom pesimistične, od deset priloga, jedan je pozitivan. To u praksi nije tako. Imamo na stotine dobrih primjera kako su se naši bivši studenti, bilo da su predstavnici OPG-ova ili su znanstvenici, prilagodili novim načinima proizvodnje i novim kulturama te ostvaruju dobre prihode. U medijima se stalno provlače samo problemi, negativna strana koja svugdje postoji. Morali bismo biti optimističniji, afirmirati mlade ljude i pokazati im koliko je poljoprivreda važna - njegove su riječi.

U BiH je hrana čak 50 posto troškova obitelji, a većina toga nabavlja se iz uvoza.

- Izvezemo oko milijardu maraka, a uvozimo više od četiri milijarde KM. Dalje ne treba ići - riječi su prvog čovjeka bh. poljoprivrednika Nedžada Biće.

Boris Pašalić, bivši ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u RS-u, svojedobno je kazao kako BiH ima mogućnost ograničiti uvoz hrane iz drugih zemalja kad imamo dovoljno hrane iz vlastitih izvora. Istaknuo je da je teško vratiti ljude na selo jer oni su otišli drugim poslovima i ne žele se baviti poljoprivredom. Mnogi su ostali razočarani poljoprivredom i izišli su iz nje. Danas, država koliko-toliko nastoji biti uključena u poljoprivrednu proizvodnju, no sve je to očito još jako malo. Moramo se pokrenuti dok ne bude prekasno.

Dnevnik.ba