Gavran: "Poskupljenja u BiH mogla bi biti i veća nego što je opravdano"

Podsjetio je na iskustvo s početka rata Rusije protiv Ukrajine, koje pokazuje da se globalni poremećaji vrlo brzo prelijevaju na domaće tržište, uz određenu razliku u odnosu na tadašnju situaciju.

– Definitivno možemo očekivati sličan scenarij kada je riječ o inflaciji koja je nastupila nakon početka rata Rusije i Ukrajine, s tim da sada postoji više prostora za neku intervenciju nego što je bilo tada. Tada su cijene bile, uvjetno rečeno, na nekoj normalnoj razini i onda su se povećavale. Sada su cijene robe i usluga nerealno visoke. Tako da su danas marže i trgovačkih centara i onih koji naplaćuju prijevoz i sve ostalo daleko veće nego što su bile tada. Međutim, sada postoji prostor da se cijene povećavaju u manjoj mjeri, odnosno da se jedno vrijeme ne povećavaju, ali pod uvjetom da postoji kontrola cijena – kazao je Gavran u razgovoru za Fenu.

Svjetsko tržište energenata

Izbijanje rata između Irana i Izraela uzdrmalo je svjetsko tržište energenata i izazvalo nagli rast cijena sirove nafte. Jučer ujutro cijene su naglo porasle zbog straha od prekida u opskrbi pa je nafta Brent premašila 120 dolara po barelu, dosegnuvši najvišu razinu od sredine 2022. godine. Dodatni pritisak na tržište stvorili su i raniji rezovi u proizvodnji Saudijske Arabije i drugih proizvođača, što je pojačalo strah od ozbiljnih poremećaja u globalnoj opskrbi.

Međutim, cijene su jučer navečer naglo pale nakon izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa da bi sukob s Iranom mogao uskoro završiti. U intervjuu za CBS News Trump je kazao da misli kako se „rat gotovo bliži kraju“. Nakon toga cijena nafte Brent pala je na oko 90 dolara po barelu.

Ipak, cijene su i dalje znatno više nego prije početka sukoba u Iranu, kada se naftom Brent trgovalo po cijeni od oko 70 dolara po barelu.

Gavran smatra da je poseban problem u BiH to što se poskupljenja često uvode bez realnog ekonomskog opravdanja.

– Vjerojatno će se i sada povećavati pod izgovorom cijene goriva i mnogo više nego što ta cijena goriva stvarno utječe na troškove. Zbog toga mnoge zemlje, uključujući i susjednu Hrvatsku, donose određene mjere kojima se pod vladinu kontrolu stavljaju cijene goriva. Cijene se ne mogu mijenjati kako kome padne na pamet, već u određenim razdobljima i uz određene kalkulacije, uz opravdavanje stvarnih troškova, a ne nekih fiktivnih izgovora onih koji prodaju gorivo. To bi već bila jedna od mjera koja može barem usporiti rast cijena i staviti ga pod neku kontrolu – navodi ekonomski analitičar.

Kada je riječ o drugim proizvodima i uslugama, napominje da postoje inspekcije i propisi o kontroli cijena koji mogu spriječiti neopravdana poskupljenja, što bi samo po sebi moglo ublažiti negativne posljedice za građane.

Ipak, upozorava da bi situacija mogla postati znatno ozbiljnija ako bi cijena nafte nastavila rasti.

– Ako cijena nafte nastavi značajnije rasti pa dosegne, primjerice, razinu iz 2022. od 140 dolara ili čak ode i iznad toga, tada će u jednom trenutku poskupljenja postati stvarna, opravdana i neizbježna, jer će tada zaista utjecati i na realne troškove bez obzira na ove marže koje su sada previsoke – kazao je.

Dodatne ekonomske mjere

U tom slučaju, smatra Gavran, bile bi potrebne dodatne ekonomske mjere, ali problem vidi u tome što se u Bosni i Hercegovini dugoročno planiranje gotovo i ne vidi.

– Ne vidim da se u BiH planira dulje od pet minuta unaprijed – naveo je.

Građani BiH, kako kaže, imaju razloga za zabrinutost i zbog nedostatka strateških zaliha nafte i jasnih planova za krizne situacije.

– Čini se da sve ostale zemlje imaju zalihe nafte, da imaju neke planove i mjere i da su se pripremale za ovakve scenarije, a mi očito toga u BiH nemamo. U Republici Srpskoj zaliha uopće nema, ne postoje robne rezerve, pa tako ne postoje ni terminali u javnom vlasništvu. U Federaciji BiH postoje naftni terminali, ali očito su njihove rezerve na vrlo niskoj razini jer ih nitko ni ne spominje ozbiljnije. S druge strane, imamo privatne kompanije – neke od njih imaju svoje terminale i rezerve – ali njima je jedini interes ostvarenje što većeg profita, pa ako nema nikakve kontrole države, možemo očekivati samo maksimalne cijene i njihovu maksimalnu zaradu. Imamo rafineriju nafte u Brodu za koju je netko dopustio da se zaustavi i tu bi nadležne vlasti u RS-u mogle intervenirati, jer kada bismo imali mogućnost uvoza sirove nafte i prerade u našoj rafineriji, odmah bismo imali veću mogućnost kontrole cijena. Ovako ovisimo o tome da kupujemo gotov proizvod, odnosno gorivo – upozorava Gavran.

Jedna od mogućih mjera, prema njegovu mišljenju, bila bi i ta da entitetske ili državne vlasti izvrše izravnu nabavu većih količina nafte od proizvođača i rafinerija u regiji i šire.

– Tako bi se mogla dobiti niža i povoljnija cijena koja bi se koristila za intervenciju na tržištu i na taj način spriječilo divljanje cijena. Međutim, nemamo čak ni najave da se nešto poduzima u bilo kojem smjeru. Ne moraju to biti ove mjere koje sam ja predložio, može biti bilo što drugo, ali ne vidi se da se išta poduzima. Stoga građani itekako imaju razloga za zabrinutost. Također, građani BiH već su ranije vidjeli da vlasti ne reagiraju i ne kontroliraju cijene, pa opet mogu očekivati poskupljenja – opravdana, ali još više neopravdana – ističe.

Gavran upozorava i na šire ekonomske posljedice rasta cijena nafte. Najizravnije će biti pogođene kompanije koje u svom poslovanju najviše koriste gorivo, prije svega u transportu robe.

– Ako se nastavi rast cijena nafte na svjetskom tržištu, izravno će biti pogođeni oni koji najviše koriste gorivo u svom poslovanju. Ako ga koriste u prijevozu robe ili na neki drugi način, oni će prvi osjetiti povećanje troškova. Međutim, dugoročno bi mogla biti pogođena i proizvodnja hrane, jer se dobar dio gnojiva i raznih kemijskih proizvoda koji se koriste u poljoprivredi proizvodi na bazi nafte. To se neće odraziti odmah, ali postoji dugoročni utjecaj. Osim toga, pojedine industrije koriste naftu ili naftne derivate kao sirovinu u proizvodnji, a ne samo kao gorivo – navodi Gavran.

Razlike između razvijenih zemalja i BiH

Na kraju je ukazao i na razlike između razvijenih zemalja i BiH kada je riječ o energetskoj tranziciji.

– U nekim državama velik dio voznog parka već je električan, tako da je, primjerice, u Norveškoj gotovo 100 posto novih vozila električno. Naravno da bi kod njih učinak na građane bio manji u smislu potrebe za gorivom i troškova prijevoza. U BiH znamo da su električna vozila gotovo egzotika, da ih ima vrlo malo i da se sve svodi na gorivo – zaključio je Gavran.

Nagla kolebanja na tržištu energenata izazvala su zabrinutost ekonomista da bi visoke cijene nafte mogle usporiti globalni gospodarski rast.

Dodatno olakšanje tržištima stiglo je nakon informacija da zemlje G7 razmatraju mogućnost korištenja nacionalnih strateških rezervi nafte kako bi stabilizirale tržište. Takve rezerve koriste se iznimno rijetko i uglavnom samo u situacijama velikih poremećaja u opskrbi energentima.

Dnevnik.ba