Europska unija i Velika Britanija trebaju potpisati pakt o obrani i sigurnosti

Britanski premijer Keir Starmer želi pritisnuti dugme za "reset" odnosa s EU. Čak i tijekom svoje izborne kampanje prošlog ljeta, stavio je potpisivanje pakta o obrani i sigurnosti u središte procesa.

EU već ima dugu listu sličnih paktova sa stranim zemljama, poput Japana, Južne Koreje i Moldavije. 

Oni formaliziraju interes za zajedničke vojne vježbe, olakšavaju dijalog o cyber sigurnosti i daju druga široka obećanja koja obje strane mogu lako ispuniti. Oni sigurno ne daju automatski zemljama odriješene ruke da koriste predstojeći megafond EU za obranu, kao što je deklarirani krajnji cilj Velike Britanije.

Partnerstvo s Velikom Britanijom – ako bude potpisano u ponedjeljak – bit će samo prvi korak prema davanju britanskim firmama pristupa zajedničkim nabavkama oružja koje predvodi EU, pod uvjetom da je London spreman platiti.

Ali simbolizira više: predstavlja buđenje Ujedinjenog Kraljevstva da je EU ključni akter u oblikovanju europske obrane usred povlačenja glavnog zaštitnika kontinenta, Sjedinjenih Američkih Država.

U mnogim aspektima, sporazum replicira široke linije sigurnosnog sporazuma koji je EU predložila Velikoj Britaniji 2019. godine, dok je cjenkanje oko uvjeta trgovine i suradnje nakon Brexita bilo na vrhuncu.

Tada je cilj Londona bio razilaženje radi samog razilaženja.

- Neki ljudi u Velikoj Britaniji rekli su da nam Brexit daje priliku da imamo drugačiju vanjsku politiku u Europi, umjesto da uvijek budemo usklađeni s Francuskom i Njemačkom, ali niko to više ne govori - rekao je Ian Bond, zamjenik direktora Centra za europske reforme.

Sporazum nikada nije postignut. Umjesto toga, Velika Britanija je odlučila da će njeno sudjelovanje u misijama i operacijama EU u inozemstvu biti na ad hoc osnovi, a britanski proizvođači oružja su izostavljeni iz politika bloka u oblasti obrambene industrije – koje su se tada fokusirale samo na podsticanje inovacija.

Dnevnik.ba