Milorad Dodik i Željka Cvijanović
DODIKOVA OBRATNICA: Pristao pasti – ali je u padu srušio OHR
U Washingtonu i Bruxellesu danas otvoreno priznaju da se više ne zna tko koga drži za taoca – međunarodna zajednica Dodika, ili Dodik njih
Prvi plodovi Dodikove političke obratnice već su na stolu: Washington je skinuo sankcije, Bruxelles mu otvara vrata, a OHR – taj mitski bastion međunarodne moći u BiH – sve više sliči na staru tvrđavu u kojoj još samo stražari dim iz peći i nekoliko uplašenih činovnika. Dodik je, paradoksalno, ostvario ono što se činilo nemogućim – pao je, ali pri padu srušio zid koji ga je držao zarobljenim. I u tom rušenju oslobodio sve taoce iz Republike Srpske, one političke, poslovne i simboličke, prenosi Poskok.info.
Kad je prošle godine udario na Ustavni sud, kad je prkosno najavio raskid s državnim institucijama i ušao u otvoreni sukob s visokim predstavnikom, činilo se da je na rubu potpunog političkog samoubojstva. No on je, kao i uvijek, igrao dugoročno. Svaka kazna koju je dobio pretvarala se u dokaz “antiserbskog” Zapada, a svaka nova zabrana – u dodatni metar betona oko njegovog kulta. U trenutku kad je Washington shvatio da je Dodik postao korisniji bez sankcija nego s njima, obratnica je već bila napisana.
U Washingtonu i Bruxellesu danas otvoreno priznaju da se više ne zna tko koga drži za taoca – međunarodna zajednica Dodika, ili Dodik njih. Ukinuti sankcije njemu znači priznati da OHR više nema realnu moć, da Dayton više nije instrument prisile nego papirnati spomenik prošlom stoljeću. Dodik je to znao i zato je pristao “pasti” – jer je znao da će pri padu povući i njihove lažne autoritete.
Oslobođeni su i njegovi ljudi, obitelj, tvrtke, svi koji su mjesecima stajali u polusjeni međunarodnih zabrana. “Taoce” je oslobodio ne pregovorima, nego inatom – balkanskim načinom koji Zapad nikad do kraja nije razumio. Sad, kad je ponovo legalan, Dodik više ne mora vikati. Dovoljno je da šuti. Tišina pobjednika ima veću težinu od svih prijetnji visokih predstavnika.
Dnevnik.ba