Odlazak (ilustracija)
Vijesti

BiH izgubila više od trećine stanovništva, demografske strategije "mrtvo slovo na papiru"

/

Prema procjenama stručnjaka, Bosna i Hercegovina od 1991. godine do kraja 2024. izgubila je više od trećine svog stanovništva – pad koji je najdrastičniji među svim europskim zemljama. Negativan prirodni prirast, starenje stanovništva, odgađanje roditeljstva i masovna iseljavanja prijete ozbiljno ugroziti gospodarski i društveni razvoj zemlje, dok trenutne mjere i strategije, kako upozoravaju stručnjaci, nisu dovoljne ni primjerene da bi preokrenule te trendove.

Iz razgovora s demografskim stručnjacima iz oba bh. entiteta – profesorom demografije i demografskim ekspertom Stevom Pašalićem te analitičarem demografskih kretanja Adnanom Fehratbegovićem – jasno je da je demografska situacija alarmantna, a projekcije upućuju na još veće izazove ako se postojeći trendovi nastave.

Uoči rata BiH je imala 4.377.033 stanovnika, što je bio njezin demografski vrhunac. Dvadesetak godina kasnije, popis iz 2013. pokazao je da u zemlji živi 3.531.159 ljudi, dok procjene za 2024. godinu govore o svega 2.865.656 stanovnika. To je smanjenje od gotovo 35 posto u odnosu na prijeratno razdoblje.

Stručnjaci upozoravaju da je teško precizno prognozirati broj stanovnika jer u BiH od 2013. nije proveden novi popis. Zbog toga napominju da su svi aktualni podaci samo procjene, a ne službene brojke.

Prema Pašaliću, do tih procjena dolazi se primjenom metodološki utemeljene demografske metode poznate kao „jednadžba ravnoteže“, koja uzima u obzir broj rođenih, umrlih i migracije stanovništva.

Tako je broj stanovnika u Federaciji BiH pao na 1.802.376 u 2024., u odnosu na 2.731.019 koliko ih je bilo 1991., dok se u Distriktu Brčko u istom razdoblju smanjio s 87.627 na 68.173 stanovnika.

Demografski analitičar Adnan Fehratbegović kaže da se broj stanovnika može procijeniti i neizravno – na temelju vitalne statistike, odnosno broja novorođenih, uspoređujući ga s podacima zemalja u regiji koje imaju slične društveno-ekonomske uvjete.

U razgovoru za Fenu naglašava da je, od samog broja stanovnika, važnija njihova dobna struktura, koja je ključna za projekcije i za kretanja u području radne snage, obrazovanja i mirovinskog sustava.

– Prema popisu stanovništva iz 1991. prosječna starost stanovništva BiH bila je 30 godina, dok je prema popisu iz 2013. prosječna starost u Federaciji BiH iznosila 39, a u Republici Srpskoj oko 40 godina. S obzirom na negativan migracijski saldo od više od 300.000 ljudi u zadnjih deset godina, možemo reći da je prosječna starost danas oko 43 godine – kaže Fehratbegović.

Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku za razdoblje 2019. – 2070., demografska slika Federacije BiH djeluje vrlo sumorno.

– Do 2050. godine u Federaciji BiH od procijenjenih 1.522.418 stanovnika čak 37 posto mogli bi činiti stariji od 65 godina. Istodobno, udio radno sposobne populacije od 15 do 64 godine mogao bi pasti s 1.530.000, koliko ih je bilo 2019., na samo 797.000 u 2050. godini, odnosno s 70 na svega 52 posto – objašnjava Fehratbegović.

Dodaje da je situacija u Republici Srpskoj slična, pa čak i teža, zbog starije populacije.

– Takvi trendovi ozbiljno će ugroziti funkcioniranje države – od mirovinskih fondova, nedostatka radne snage, do sve većeg pritiska na financiranje zdravstvenog i obrazovnog sustava te infrastrukture – upozorava on.

Fehratbegović kaže da bi se broj radno sposobnih građana mogao prepoloviti, dok će populacija starija od 65 godina porasti s 335.000 (2019.) na 564.000 (2050.).

– Demografski problem najteži je i najozbiljniji izazov s kojim se BiH suočava u svojoj novijoj povijesti – naglašava stručnjak.

Prema njegovim riječima, trenutne politike nisu ohrabrujuće jer su konsultacije sa stručnjacima uglavnom izostale, a mnoge mjere su ad hoc, populističke i bez znanstvenog temelja.

Fehratbegović ističe da je hitno potrebno uključiti stručnu javnost u kreiranje demografske politike te učiniti sve da mladi ljudi žele ostati u BiH – kroz stabilnost političkih prilika, reformu obrazovanja i zdravstva, privlačenje stranih investicija, razvoj infrastrukture i depolitizaciju javnog sektora.

Slično upozorava i profesor demografije Stevo Pašalić, koji procjenjuje da je Republika Srpska od 1991. do 2024. izgubila čak 36 posto stanovništva – s 1.558.387 na 995.107.

Napominje da službeni podaci Zavoda za statistiku RS govore o 1.110.496 stanovnika, ali da oni ne uključuju vanjske migracije.

Ako se sadašnji trendovi nastave, Pašalić procjenjuje da bi RS do 2050. mogla izgubiti dodatnih 250.000 do 300.000 ljudi te pasti na nešto više od 600.000 stanovnika.

Prirodni prirast u RS-u negativan je od 2002., a nakon popisa 2013. taj je entitet izgubio gotovo 65.000 stanovnika. Prosječna dob rađanja žena sada je 33,8 godina (1990-ih bila je 27), a broj djece po ženi smanjen je na oko 0,5.

– Da bi RS imala uvjete za prostu reprodukciju, trebalo bi godišnje rađati oko 20.000 djece, što je u sadašnjim okolnostima nedostižno – kaže Pašalić.

Dodatni problem je što čak četvrtina žena u RS-u u dobi od 35 godina nema djecu, osobito u urbanim i obrazovanijim sredinama, a više od 80 posto žena u dobi 20–24 godine nema potomstvo.

Sličan trend prisutan je i u cijeloj BiH – 1990. rođeno je 67.000 djece, a danas oko 25.000.

Pašalić ističe da migracije donose najveće gubitke – samo RS je u posljednjih deset godina napustilo više od 110.000 ljudi – te da se iseljavanje neće zaustaviti dok se životni standard ne približi onome u EU.

– Ne postoje čarobne mjere populacijske politike. Današnje mjere uglavnom su socijalne prirode i nedovoljno usklađene. Najbolje rezultate daju ekonomske mjere – zapošljavanje, siguran i dobro plaćen rad, razvoj gospodarstva, obrazovanja i kvalitete radne snage – ističe Pašalić.

Na kraju dodaje: – Ljudski kapital ključan je za razvoj i opstanak svakog društva.

Demografski problemi nisu jedinstveni za BiH – slične trendove bilježe i Srbija, Hrvatska i Sjeverna Makedonija, koje se već godinama suočavaju s padom nataliteta, iseljavanjem mladih i starenjem stanovništva.

Stručnjaci poručuju da rješenje nije samo u novčanim potporama, već u stvaranju društva u kojem mladi žele ostati, zasnivati obitelj i graditi budućnost – društva stabilnosti, sigurnosti, zaposlenja i dugoročne strategije.

Dnevnik.ba