Američki demokrati će u Munchenu pozvati Europu da se suprotstavi Trumpu

Među demokratima na godišnjoj Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji naći će se i neki od najglasnijih Trumpovih kritičara, kao što su guverner Kalifornije Gavin Newsom, zastupnica iz New Yorka Alexandria Ocasio-Cortez, senator iz Arizone Ruben Gallego i guvernerka Michigana Gretchen Whitmer.

Newsom je već poručio Europljanima da zbog "poniznog podilaženja Trumpu" ispadaju "patetični na svjetskoj sceni". Novinarima je na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu prošlog mjeseca rekao kako je "trebao ponijeti hrpu štitnika za koljena".

Gallego je bio gotovo jednako izravan. "Trump uništava naš ugled u svijetu, a potencijalno i našu gospodarsku moć, i to zato što je sitničav. Ništa od toga nije racionalno. Svi se moraju prestati pretvarati da jest", izjavio je.

Podijeljena Europa

Američko izaslanstvo ipak će predvoditi državni tajnik Marco Rubio. I dok se europski čelnici nadaju da će njegova poruka biti pomirljivija od govora potpredsjednika JD-a Vancea prošle godine, i sami su podijeljeni oko načina na koji se treba nositi s Trumpom.

Neki, predvođeni francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, smatraju da je nova, prkosnija diplomacija ključna za obuzdavanje onoga što su organizatori konferencije nazvali Trumpovom "politikom razarača". Drugi, poput glavnog tajnika NATO-a Marka Ruttea, tvrde da je za europsku sigurnost nužno sačuvati Trumpovu naklonost.

Vanceov je govor potaknuo raspravu u europskim prijestolnicama o tome dijele li SAD i Europa još uvijek iste vrijednosti te, ako ne, koliko se brzo mogu razdvojiti.

Otada je Trump višekratno vrijeđao EU, upustio se u neku vrstu resursnog imperijalizma diljem svijeta i pronalazio opravdanja za Vladimira Putina. Rubio je za svoju europsku turneju odabrao posjetiti Mađarsku i Slovačku, dvije članice EU koje se najviše protive potpori bloka Ukrajini.

Kraj starog poretka?

Tradicionalno, američko izaslanstvo u Münchenu nastojalo je ne iznositi unutarnje političke razlike, no ove se godine one čine nepremostivima. Očekuje se da će se demokrati svrstati uz Europu u odbacivanju onoga što smatraju Trumpovom diplomacijom prisile.

Demokrati bi mogli doći u iskušenje da poruče Europi neka bude strpljiva i pričeka povratak u normalu. Trumpov pad u anketama već je potaknuo republikance u Kongresu da mu se suprotstave oko carina, a nadaju se da bi se taj otpor mogao pojačati kako se približava mogućnost teškog poraza Republikanske stranke na izborima u studenom.

Ipak, mnogi na Zapadu sada smatraju da je stari poredak temeljen na pravilima zauvijek nestao, zamijenjen novim poretkom temeljenim na dogovorima, u kojem velike sile trguju i krše pravila te proglašavaju da sila čini pravo.

To je bila i ključna poruka kanadskog premijera Marka Carneyja u Davosu. "Znamo da se stari poredak ne vraća", rekao je. "Ne bismo trebali žaliti za njim. Nostalgija nije strategija, ali vjerujemo da iz pukotina možemo izgraditi nešto veće, bolje, jače i pravednije."

Stoga će velik dio trodnevne konferencije u Münchenu, na kojoj bi trebali govoriti njemački kancelar Friedrich Merz, britanski premijer Keir Starmer, francuski predsjednik Emmanuel Macron i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, biti posvećen upravo tom međuvlašću.

Macronov prkos

Na jednom je kraju spektra Macron, koji je ovog tjedna izjavio da bi se napetosti između Europe i SAD-a mogle pojačati nakon nedavnog "grenlandskog trenutka", kada je Trump zaprijetio carinama europskim zemljama koje su se usprotivile njegovu pokušaju preuzimanja kontrole nad arktičkim otokom od Danske.

U intervjuu za nekoliko europskih novina, Macron je Trumpovu administraciju opisao kao "otvoreno antieuropsku" i kao onu koja teži "raspadu" EU. Dodao je: "Kada dođe do jasnog čina agresije, mislim da se ne bismo trebali klanjati ili pokušavati nagoditi. Mislim da smo tu strategiju pokušavali mjesecima. Ne funkcionira."

Francuski čelnik upozorio je na "dvostruku krizu: s jedne strane imamo kineski tsunami na trgovinskom planu, a s druge nestabilnost iz minute u minutu s američke strane". Najavio je da će kasnije ovog mjeseca održati govor o tome bi li Francuska mogla ponuditi svoje nuklearno oružje kao štit Europi koja se više ne može osloniti na SAD.

Na drugom kraju spektra je Rutte, koji je nedavno rekao: "Ako itko ovdje misli... da se Europska unija ili Europa u cjelini može obraniti bez SAD-a, može samo sanjati. Ne možete." Jedan baltički diplomat smatra da se situacija okreće protiv pomirljivog pristupa čelnika NATO-a.

Rekao je da je pouka iz nedavnog spora s Trumpom oko Grenlanda bila da se on povukao kada je Europa zaprijetila upotrebom svoje gospodarske moći. Ipak, isti je diplomat priznao da se svako jutro budi razmišljajući kako svoju zemlju učiniti relevantnijom za SAD.

Put prema europskoj neovisnosti

Put do suverenije europske obrane nije lak. Izdaci za obranu rastu, ali kontinent je svjestan da će za učinkovito ponovno naoružavanje trebati vremena. Što se tiče Ukrajine, Starmer ustraje na tome da potrebna sigurnosna jamstva nakon bilo kakvog sporazuma s Rusijom i dalje zahtijevaju vjerodostojne obveze američkih snaga.

No na druge načine, udaljavanje od Amerike je počelo. Posljednjih su mjeseci Carney, Starmer i Macron pokušali resetirati odnose s Kinom, nudeći dijalog bez neprijateljstva. Peking je pokazao da ima kapacitet preoblikovati globalne opskrbne lance i da će profitirati od Trumpova uništavanja multilateralizma.

Kao daljnji znak spremnosti Europe da krene neovisnim putem, Italija i Poljska, dvije zemlje koje su trenutno najbliže SAD-u, pridružile su se drugim europskim nacijama u odbijanju Trumpova Odbora za mir, složene konstrukcije osmišljene da Trumpov ego stavi u središte mirovnog procesa na štetu UN-a.

No kao i posljednje četiri godine, budućnost Europe ostaje vezana uz sudbinu Ukrajine. Trump je zatražio mirovni sporazum pod Putinovim uvjetima u roku od nekoliko mjeseci - JD Vance je izjavio da to "nije naš rat" - što Europu stavlja pred teške izbore o vlastitim prioritetima. Kao što bi rekao Macron, čekanje na povratak demokrata neće spasiti Kijev.

Dnevnik.ba