

Erdogan i Zelenski
Ako se Putin danas ne pojavi na pregovorima u Turskoj, Zelenski bi mogao ojačati u očima SAD-a
Kad Volodimir Zelenski danas sleti u Ankaru na sastanak s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom, to neće biti još jedan protokolarni summit s rukovanjem i izjavama za medije.
Ono čemu ćemo svjedočiti jest partija visokoga geopolitičkog pokera – Zelenski je prihvatio ulogu u toj igri i sada pred očima cijeloga svijeta pokušava prozvati blef Vladimira Putina, analizira Sky.
Za stolom će biti i Erdoğan, koji u ovoj situaciji može igrati ulogu posrednika i suca. Ulog je ogroman – iako se čini nevjerojatnim, možda upravo danas počne rasplet najkrvavijeg rata u Europi od 1940-ih.
Zelenski, međutim, ovim potezom želi raskrinkati Putinove izjave o miru i pokazati da su to prazne, besmislene fraze bez ikakva sadržaja.
Ako se ruski predsjednik ipak pojavi – što sada izgleda malo vjerojatno nakon što je sinoć objavljeno da dolazi rusko izaslanstvo, a ne on osobno – Zelenski je najavio da će odmah iz Ankare odletjeti u Istanbul, gdje bi se održali izravni pregovori. To je klasičan, ali i vrlo promišljen oblik psihološkog nadmudrivanja: Zelenski igra Putinovu igru, ali mu ne ostavlja prostor za manevriranje.
Aktualni predsjednik SAD-a Donald Trump pozvao je Zelenskog da prihvati ruski prijedlog o izravnim pregovorima koji je neočekivano došao u nedjelju.
Taj prijedlog stigao je nakon što su Ukrajina i njezini saveznici zatražili bezuvjetni 30-dnevni prekid vatre – Kremlj je pokušao razvodniti tu inicijativu protuprijedlogom koji bi odgodio konkretne poteze. Zelenski je sada prihvatio Putinovu "ponudu" i praktički ga prisilio da napravi sljedeći potez.
Putinov izostanak mogao bi ojačati Zelenskog u očima Trumpa
Moguće je, naravno, i da se Putin ipak pojavi – to bi bio znak da osjeća pritisak: sankcije, gubitke na bojištu, a možda i Trumpov faktor sve mu teže padaju.
No ako se ne pojavi, pokazat će ono što mnogi već misle – da je on agresor koji za mir nema stvarnu volju i da samo odugovlači šaljući nižu delegaciju.
To bi bila moralna pobjeda za Ukrajinu – i možda bi upravo to bilo dovoljno da Zelenski od Trumpove administracije dobije veću vojnu pomoć, unatoč njihovoj dosadašnjoj suzdržanosti.
Ključno pitanje je: može li si Putin priuštiti da osobno ne sudjeluje u mirovnim pregovorima u Turskoj? Možda i može. Ali svaki dan koji prolazi bez njegova dolaska – posebno nakon što mu je izazov javno upućen – sve jasnije pokazuje tko stvarno ne želi kraj rata.
Zelenski to dobro zna. Zato ide u Tursku i sjeda za stol, pozivajući Putina da sjedne nasuprot. Ponekad diplomacija nije pitanje pregovaranja i kompromisa. Ponekad je dovoljno samo pojaviti se.
Dnevnik.ba