Od Muslimanskog bratstva do Handžar divizije: Politički islam ponavlja se uvijek s istim krajnjim ishodom

Medijska histerija o “užasima kolonijalizma i tzv. palestinskoj ranjivosti” imaju svoju povijest, kaže naš sugovornik koji posebno ističe ulogu Muslimanskog bratsva, organizacije koje svoje ideološke korijene ima u nacizmu. 

„Mržnja prema Jevrejima ne započinje sa tzv. 'nakbom' iz 1948. godine. Prethodnik PLO-a 'Arapski visoki komitet -AHC' je bio produkt Muslimanske braće. Vojno krilo ove organizacije je Al-Jihaz al-Sirri tj. tajna organizacija koja je pod britanskom upravom iščekivala nacistički pobjedu i prodor kod El Alameina. Njemačka propaganda koja se služila arapskim jezikom je ovim povodom doprinijela da desetine tisuća egipatskih Židova pobjegne na istok. Povijest i danas pokazuje da se mi Židovi nalazimo na jednom tradicionalno vrlo opasnom i ranjivom strateškom mjestu i poziciji. AHC je proizvod Muslimanskog bratsva koji su ideološki i politički bili povezani i inspirirani idejama velikog muftije jeruzalemskog Haj Amina al Husseinia, poznatog po svojim izrazito nacističkim stavovima i prijateljstvu s Adolfom Hitlerom“, navodi Kolonomos Martinčević.

Uloga Muslimanskog bratstva i povezanost s nacistima

“Muslimansko bratstvo” je, podsjeća naš sugovornik, u Egiptu 1928 g. osnovao Hassan al Bann, koji stoji iza jedne panislamističke i tzv. antikolonijalne agende koja poseban naglasak stavlja na suprotstavljanju povratka Židova u Izrael i ideji osnivanja Države Izrael.  

„Haj Amin al Husseini je direktno i koordinirano surađivao i djelovao sa 'Muslimanskom braćom' i dijelio iste stavove protiv cionizma. Njegovi kontakti s centralom organizacije 'Muslimanske braće' u Egiptu i područjima pod britanskom kontrolom, te na području današnjeg Izraela su bili intenzivni i jasno usmjereni ka planu potpunog iščeznuća jevrejskog naroda na Bliskom istoku i tome što su Britanci tada nazivali svojim protektoratom 'Palestina', a što je bilo u potpunosti sukladno i Hitlerovim nacističkim idejama uništenja Jevreja. AHC ili 'Arapski visoki komitet' se smatra pretečom PLO-a i bio je prva centralna politička organizacija za palestinske Arape“, objašnjava naš sugovornik.

Dodaje kako se 1948. g. AHC  raspušta, i većina njegovih članova i lidera, poput Ahmada Shukeiria, odigrali su ključnu ulogu u stvaranju PLO-a kao organizacije s ne samo političkim, nego i militantnim predznakom.

„Godine 1964. Shukeiri između ostalog postaje i prvi vođa PLO-a. Al-Jihazz al-Sirri je vojno krilo Muslimanske braće, a što u prevodu znači tajni aparat ili organizacija te se sve više okreće terorističkim aktivnostima i akcijama. Kada je ova milicija bila osnovana, bila je formirana s ciljem oružanih akcija protiv kolonijalnih britanskih vlasti i drugih protivnika, od kojih su Jevreji i Izrael bili prvi na listi. Nije nikakva tajna da je Muslimansko bratstvo u Egiptu gajilo velike simpatije prema Silama osovine tj. Njemačkoj i Italiji, u periodu prije i tijekom cijelog Drugog svjetskog rata, djelomično zbog njihove antibritanske politike, ali ne samo zbog toga. Muslimansko bratstvo se nadalo njemačkoj pobjedi kod El Alameina 1942 g., i slabljenju britanskog utjecaja i dominacije u regiji. Sukladno tome Al-Jihazz al-Sirri su sa nestrpljenjem očekivali njemački prodor i osvajanje teritorija pod britanskom kontrolom, uključujući i Izrael. To je bilo i vrijeme intenzivnih kontakata i špijunskih aktivnosti u Jeruzalemu od strane Haj Amin al-Husseinia i njegovih pristalica za naciste, a protiv Britanaca“, objašnjava Kolonomos Martinčević.

Od Egipta do BiH i Handžar divizije

Muslimansku braću i njihova lidera put vodi i u BiH.

„Nakon neuspjeha njemačke vojne kampanje pod vodstvom feldmaršala Romela, Al-Husseini bježi iz Jeruzalema, prvo u Irak, a zatim preko Turske u Europu tj. u BiH. Zanimljivo je kako se on s Hitlerom sreo u Europi već 1941. g. kada je rat već počeo, za što su Britanci i saveznici znali. U svojim kontaktima s nacistima i Hitlerom Al-Husseini se izuzetno gorljivo zalagao na suradnji s nacistima protiv Jevreja, kao i na antibritanskoj propagandi“, pojašnjava naš sugovornik te dodaje kako je Al-Husseini izravno zaslužan za regrutiranje i osnutak zloglasne muslimanske “SS Handžar divizije” u Bosni koja je cijelo vrijeme rata brojala između 14.000 - 20.000 do zuba naoružanih trupa, kao i za širenje njemačke nacističke propagande u arapskom i muslimanskom svijetu.

Poznato je i dokumentirano da je „SS Handžar divizija” koja je bila sastavni dio njemačkog Wermachta na Balkanu, počinila niz gnusnih zločina i genocid nad srpskim, židovskim i nemuslimanskim stanovništvom u BiH i regiji u vrijeme svog postojanja.

„Ova SS divizija se sastojala isključivo od bosansko-hercegovačkih muslimana i bila muslimanski 'ponos' u njemačkom Wermachtu. Ovo djelovanje Haj Amina al-Husseinia je ojačalo interese Muslimanske braće u politici i potaklo napredovanje Sila osovine, kao i koordinaciju Al-Jihazz al-Sirri trupa na nacističkoj strani kod El Alameina“, istaknuo je.

Muslimansko bratstvo je gajilo simpatije prema Hitleru i njegovoj ideologiji te nacističkom programu istrijebljenja židovskog naroda. Naš sugovornik posebno važnim smatra podsjetiti na širenje ovakve ideologije na Balkanu i u BiH.

„Uz pomoć svojih muslimanskih agitatora i suradnika poput zloglasnog jeruzalemskog muftije Al-Husseinia i Al-Gaylania, nacisti su uspjeli regrutirati veliki broj arapskih dobrovoljaca i muslimana iz BiH i Balkana, kao i iz okupiranih sovjetskih republika na jugu SSSR-a, a sve u svrhu rata do istrijebljenja. To nije bio nimalo zanemariv broj trupa njemačkog Wermachta, oko 200.000 vojnika, kao i desetine tisuća Waffen SS odreda smrti u BiH, Hrvatskoj i Sloveniji. Ovi zadnje spomenuti s Balkana, su velikim dijelom odgovorni za zvjerstva i masovne zločine nad srpskim civilnim stanovništvom Krajine, Jevrejima i Romima, te za masovne deportacije i egzekucije u zloglasnim logorima smrti Jasenovac i Stara Gradiška kao sastavni dio ustaškog režima Ante Pavelića. Većinu ih je motivirao i regrutirao sam Al-Husseini 'Palestinac' iz Jeruzalema sa svojim domaćim suradnicima, nerijetko imamima i vjerskim licima lokalne islamske zajednice u Sarajevu“, naveo je Kolonomos Martinčević.

Nakon rata i pada tj. kapitulacije nacističke Njemačke, upravo Haj Amin al-Husseini je bio jedan od najtraženijih ratnih zločinaca od strane novih jugoslavenskih vlasti.

„Njemačka propaganda, prije i u toku rata, usmjerena prema arapskom i islamskom svijetu, naročito preko Radio Berlina na arapskom, aktivno je pokušavala mobilizirati Arape da razmišljaju i djeluju antibritanski i antijevrejski tj. antisemitski“.

Muslimansko bratstvo i europska ljevica

„Jedan od glavnih zadataka Haj Amina al-Husseinia je bio propaganda s posebnim naglaskom na tome da Židovi kao narod predstavljaju prijetnju arapskim interesima i mnogo prije nastanka države Izrael. U stvari potpuno isti narativ koji slušamo i danas od strane 'woke' ljevičarskih i proislamističkih i islamističkih političara i njihovih medija. Činjenica da se ne tako daleka povijest, od prije nepunih 100 godina, ponovno ponavlja pred našim očima, i čini kao 'teško uočljivom' mnogim zapadnim i kršćanskim vladama, kao i njihovim medijskim kanalima, upućuje na to da se ovdje radi o jednoj dubljoj pozadini od puke 'suosjećajnosti s civilnim žrtvama' rata u Gazi. Istovremeno tim istim vladama ne smetaju propalestinske huliganske horde na ulicama koje u svom 'suosjećanju' s Gazom pale, razbijaju i uništavaju državnu i privatnu svojinu ljudi, te u stilu Hitlerovih NSB-ovaca vandaliziraju jevrejsku imovinu, poslovne prostore i sinagoge diljem zapadne Europe, te napadaju na Jevreje samo zbog njihovog podrijetla, gdje su se muslimani neselektivno naseljavali i emigrirali posljednih nekoliko desetljeća. Pojedini europski zapadni lideri, poput francuskog predsjednika Emanuela Macrona su izgleda zaboravili, da je upravo ovakvo ponašanje prije nepunih 100 godina u Europi dovelo do najstrašnijeg rata u ljudskoj povijesti i prouzročilo najstrašniji genocid ikada“, upozorava.

Islamski radikali, poučeni i motivirani ideologijom Muslimanskog bratstva te pod izgovorom “reakcije zbog rata u Izraelu i Gazi” nesmetano po europskim i zapadnim metropolama kopiraju nacistički koncept, ponašanje i narativ, bez adekvatne reakcije demokratskog Zapada.  Istovremeno većini ovih ne smetaju svi silni genocidi i ratovi koje aranžiraju, financira i potiče upravo Muslimansko bratstvo.

Kolonomos Martinčević dodaje kako je “genocid” samo kategorija za izraelski odgovor Hamasu za pogrome i genocid nad Židovima  u Izraelu 7. listopada 2023 g.

„No, povijest se očigledno rimuje i otvara antisemitskim snagama prostor da relativiziraju pojam 'Never again', pojam koji je označio globalnu i kolektivnu osudu jednog mračnog rasističkog režima koji se sada vraća u novom zlokobnom ruhu i formi islamskog nacizma.

„Većina zapadnih političara kao da je gluha za narativ radikalnih islamista koji se služe potpuno istim osvajačkim najavama u odnosu na Zapad, što u kontekstu izraelsko-arapskog sukoba u Gazi, je narativ sličan Hitlerovom prije i s početkom Drugog svjetskog rata, s jedinom razlikom što islamisti svoje najave pravdaju globalnim širenjem svog vjerskog dogmatskog koncepta. Neke na Zapadu izgleda brine mnogo više ono što se događa u Izraelu i Gazi, nego šta im se sprema u vlastitom dvorištu. 7. listopad. 2023 godine izgleda nije strašna opomena Zapadu, kakav je mentalitet i kakve su namjere onih koji su ne samo organizirali i proveli taj pogrom i genocid Izraelaca, nego i jasan znak kako se namjeravaju ponašati sutra i prema svojim europskim domaćinima, što smo već i vidjeli u Australiji, SAD-u i mnogim europskim zemljama“, upozorava Kolonomos Martinčević.

Islamistima ne treba vjerovati

„Tvrdnje da bi palestinski Arapi bili miroljubivi i demokratski nastrojeni, kada bi Izrael položio svoje oružje, čine se potpuno nerealne i imbecilne. Bilo je više pokušaja i u novijoj povijesti, da se Židove istjera iz njihove prapostojbine, dakle i mnogo prije nastanka države Izrael. Karl Rosser nas podsjeća da je Haj Amin al-Husseini aktivno i predano radio na tome da se Židovi do posljednjeg protjeraju iz onoga što je u njegovo vrijeme bio britanski protektorat pod nazivom Palestina, a pod sloganom 'Ubij Židove!”. Već 1920. g., u samom početku svoje karijere kao vjersko lice, Al-Husseini je sa svojim pristalicama organizirao i proveo mnoge atentate, genocid i ubojstva Židova. Politika popuštanja, a kasnije i amnestije zločincima poput Al-Husseinia, koji se danas slavi kao nacionalni heroj među palestinskim Arapima, pokazala se kao potpuno neučinkovita i besmislena poslije Drugog svjetskog rata“, istaknuo je.

Popuštanje ne funkcionira ni sada, bez obzira što strategija meke diplomacije nekih zapadnih ljevičarskih vlada s Muslimanskim bratstvom i njihovim proxijima kao “partnerima” Zapada, podsjeća na neku vrstu političke šizofrenije u svjetlu svega onoga iza čega stoji Muslimansko bratsvo i svi njima srodni islamistički pokreti i hunte, kao i neke vlade poput Irana i Jemena“, smatra Kolonomos Martinčević te ukazuje na pogubnost saveza ljevičarskih radikalnih struja na Zapadu i u svijetu sa islamističkim globalnim pokretom,  koji će, povijest nas uči, potrajati do trenutka kada će islamisti preuzeti potpunu kontrolu i moć i zatim se brutalno riješiti svojih dosadašnjih političkih partnera.

„Iran i prevrat na islamistički teokratski represivni režim 1979 g. je školski primjer kako su ljevičari u Europi pomogli Homeiniju da se dočepa vlasti, da bi ih on i njegov režim naposljetku otkačili i čak proglasili neprijateljima skupa sa kolektivnim Zapadom. U Egiptu 2011. g. sekularni aktivisti su surađivali s Muslimanskim bratstvom u nastojanju da sruše Mubaraka, no čim je Muslimansko bratstvo uspjelo u prevratu i došlo na vlast, prvo su se obračunali sa sekularnim i liberalnim strujama u Egiptu i regiji, što je pokrenulo val tzv. 'arapskog proljeća'. U Izraelu su Hamas i PLO ili PFLP imali svoj taktički savez, kao što je i Hezbolah u Libanonu tijesno surađivao sa sekularnim pokretima do momenta dok je to Hezbolahu i Iranu odgovaralo. Poslije osvajanja vlasti su brutalno pomeli sa političke scene svaki vid sekularizma u Libanonu“, pojasnio je.

Povijest, dakle, pokazuje da se model ponavljanja političkog “kukavičijeg jajeta” političkog islama ponavlja i uvijek s istim krajnjim ishodom. Sada europski i zapadni socijaldemokrati, inspirirani islamskim antisemitizmom i Gazom, pokušavaju ponovno taj isti model političko-ideološkog diskursa idiotizma.

„Oni se nadaju nekom drugom ishodu jer prvo smatraju da su pametniji od Muslimanskog bratstva, iako iskustva s drugih mjesta u svijetu potvrđuju da se 'žednog teško preko vode prenosi…'.Radikalnim emocijama, bez kompletnijeg uvida u situaciju i ljevičarskim idejama, agresivnošču zadojenih 'slobodarskih' pokreta koji urlaju Free Palestine se ne donosi bilo kome bilo kakvo oslobođenje. Ondje gdje liberali i socijalisti umotani u palestinske zastave dovode do promjene ili čak i preuzimanja vlasti, kao po pravilu se te zemlje pretvaraju u tiranijske nasilne diktature. Za one koji još uvijek misle i vjeruju da je marksistička utopija o idealnom društvu može primijeniti i na Arape koji su 90% skloni šerijatskom, superpatrijarhalnom i militantno kolonijalističkom islamizmu, pogotovo među Arapima koji sebe nazivaju Palestincima, ostaje da saslušaju povike i slogane sekularnih Hamasovih džihadista koji su počinili strašni genocid 7. listopada 2023 g. u Izraelu“, zaključuje u analizi Frano Yehuda Kolonomos Martinčević.

Dnevnik.ba