

Joseph Marko
Joseph Marko – sudac koji je Ustav BiH branio... sve dok ga nije krenuo rušiti
Joseph Marko, bivši sudac Ustavnog suda BiH (1997–2002), kojeg je na to mjesto postavio predsjednik Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, vjerojatno je najbolji primjer zašto bi strani suci u Ustavnom sudu BiH trebali dobiti – avionsku kartu u jednom smjeru.
Za one koji nisu pratili njegovu karijeru, Marko se pojavio u pravnom timu Slavena Kovačevića, čovjeka koji je tužio BiH tvrdeći da ga Ustav diskriminira jer kao „Ostali“ iz Federacije BiH ne može birati člana Predsjedništva iz Republike Srpske. Plemenita borba za prava? Možda. Ali i zgodna prilika da se Ustav BiH „preuredi“ prema vlastitom ukusu unitarista.
Naravno, nema ničeg čudnog što je Kovačević mislio da bi mu Marko mogao pomoći u njegovom (ne)uspješnom pokušaju da kroz kreativne interpretacije zakona – koje bi i Houdini odobrio – dođe do presude koja bi otvorila vrata „unitarnoj i građanskoj“ BiH.
Ali evo što bode oči: bivši sudac Ustavnog suda BiH, čovjek koji je trebao biti čuvar tog istog Ustava, odlučuje stati rame uz rame s onima koji ga žele rušiti kroz zloupotrebe procesa i obmane.
Da ironija bude potpuna, Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava je jednoglasno (dobro, skoro – 16:1) presudilo da je Kovačevićeva tužba neosnovana, zloupotreba procesa i – sitnica – da čovjek uopće nije žrtva kršenja ljudskih prava. Jedini koji je glasao drugačije bio je kompromitirani sudac Faris Vehabović. Dakle, baš društvo za poželjeti, Faris i Marko.
Marko, međutim, i dalje na svom blogu piše kako je bio u pravu, kao da će 16:1 sutra magično postati 17:0 u njegovu korist. O rezultatima se, naravno, ne raspravlja – osim ako ste Marko, u tom slučaju ih možete ignorirati i proglasiti pobjedom u nekoj paralelnoj stvarnosti.
Ovo nas dovodi do ključnog pitanja: tko su ti strani suci koji dolaze u Ustavni sud BiH, ako među njima može sjediti i čovjek koji čim izađe iz fotelje „čuvara Ustava“, trči da pomogne ekipi koja taj Ustav pokušava srušiti kroz zloupotrebe i obmane ?
Odgovor: suci, mešetari, diplomati ili sve od navedenog – birajte sami.
Još veća sramota je što BiH i danas ima suca u Strasbourgu (pozdrav Farisu Vehaboviću) kojeg je Europski sud za ljudska prava sam izbacio iz odlučivanja u predmetima. Povijesni trenutak – ali ne onakav kojim se hvalimo.
Farisu je mandat odavno istekao u Sudu, ali Becirevic i Komsic opstruiraju novi izbor suca. Hm... vjerojatno su se njihovi stavovi promijenili nakon što im Faris Vehabović nije isporučio ono što je trebao - potvrđena odluka u predmetu Kovačević.
Zaključak? Ako BiH stvarno misli ići europskim putem, vrijeme je da domaći suci preuzmu igru što i jeste jedan od 14 prioriteta. Jer ako ćemo opet imati strance „čuvare Ustava“ po uzoru na Josepha Marka – bolje da Ustav držimo pod staklenim zvonom.
Dnevnik.ba